Hrvatska je na dnu ljestvice europskih zemalja kada se promatra vrijeme potrebno za razvoj projekata obnovljivih izvora. Prema analizi koju je u studiji pod nazivom 'Priprema, pozor, sad: Europska utrka za vjetrom i Suncem' objavio britanski neovisni energetski 'think tank' Ember, u Hrvatskoj je za razvoj prosječne kopnene vjetroelektrane potrebno čak 10 godina, a za razvoj sunčane elektrane četiri godine. Pri tome se pod pojmom 'razvoj' u spomenutoj studini podrazumijeva vrijeme za ostvarivanje projekta koje je potrebno za ishođenje svih mogućih dozvola i odobrenja kako bi se postrojenje moglo izgraditi i pustiti u pogon.

Spomenuta studija izrađena je na osnovi podataka iz izvješća Međunarodne agencije za energiju (IEA) o primjeni obnovljivih izvora za 2021. godinu, statističkih podataka strukovne udruge WindEurope za 2021. i njezinih predviđanja za razdoblje 2022. - 2026. 

Tih 10 godina, koliko u Hrvatskoj traje ostvarivanje projekta vjetroelektrane je čak pet puta dulje od roka koji je u zemljama Europske unije za to preporučen, dok je taj rok kod sunčanih elektrana 'samo' dvostruko dulji. Najkraći rok za ostvarivanje vjetroelektrane u zemljama EU-a je u Rumunjskoj, samo 30 mjeseci. S druge strane, taj rok ni u jednoj od analiziranih 18 zemalja nije kraći od 24 mjeseca, a na te zemlje otpada čak 96% ukupne instalirane snage europskih kopnenih vjetroelektrana. 

Kada je pak riječ o sunčanim elektranama, do njih se najbrže dolazi u Litvi, a od 12 analiziranih zemalja, samo u njih tri (Belgiji, Litvi i Rumunjskoj) je vrijeme za ishođenje dozvola i odobrenja za sunčanu elektranu kraće od 'europskog cilja' od 24 mjeseca. Istodobno, na analiziranih 12 zemalja otpada 91% ukupne instalirane snage sunčeanih elektrana u zemljama EU-a. Pri tome je najzanimljivije što je u tih 12 zemalja obuhvaćena i Hrvatska koja se uistinu ne može pohvaliti većom instaliranom snagom sunčanih elektrana.