Portal Vjetroelektrane piše o zakonskim izmjenama s početka godine kojima se dozvoljava gradnja vjetroelektrana na hrvatskim otocima. Zakon o prostornom uređenju i građenju iz 2007. zaštićeni obalni pojas (ZOP) definirao se kao pojas kopna 1 km od obalne linije, pojas mora 300 m od obale i svi otoci. S obzirom na to da je definirano da se unutar ZOP-a ne mogu graditi vjetroelektrane, to na otocima uopće nije bilo moguće. No, Zakon o prostornom uređenju i gradnji prestao je važiti krajem prošle godine. U novom Zakonu o prostornom uređenju, članak 45, zaštićeni obalni pojas se definira kao pojas kopna 1000 m od obalne linije i pojas mora 300 m od obalne linije, ali bez posebnih referenci na otoke. Iz toga proizlazi da je gradnja vjetroelektrana na otocima opet postala moguća, ali na područjima koja su udaljena 1000 m od obalne linije. U članku 48. istoga zakona i nadalje se jasno ograničava "iskorištavanje snage vjetra za električnu energiju" unutar područja ZOP-a. Ipak, ostaje problem neprecizne formulacije u zakonu o "iskorištavanju snage vjetra za električnu energiju", koja u obzir ne uzima rastuće i nadolazeće tržište malih vjetroagregata u urbanim sredinama. Dakle, VE Ravne 1 na Pagu vjerojatno ipak neće ostati jedina hrvatska vjetroelektrana na otocima u godinama koje dolaze, zaključuje portal Vjetroelektrane.