Trenutno se na Columbia University proučava isparavanje voda na otvorenom, koji ima veliki energetski potencijal s prosječnom gustoćom toka snage 80W/m2. Diljem SAD-a prosječna gustoća toka snage je do 10 W/m2 te se procjenjuje da bi bilo dostupno i do 325 GW snage što je više od 69% proizvodnje električne energije SAD-a u 2015. godini, uzimajući u obzir samo prirodno isparavanje koje nastaje u velikim jezerima i rezervoarima (osim Velikih jezera). U posljednje vrijeme došlo je do napretka u materijalima i uređajima koji reagiraju na vodu i koji bi mogli proizvoditi energiju iz pare. Istraživači su zaključili da bi prirodno isparavanje s površine voda na otvorenom moglo osigurati gustoću toka snage usporedive s postojećim vjetroelektranama i sunčanim elektranama. Gustoće toka snage za instalacije vjetroelektrana je 2,90W/m2, a za sunčane elektrane 8,06W/m2. Prema istraživačima, to bi značilo da bi se imalo na raspolaganju gotovo 100 milijardi m3 vode koja bi se mogla obnoviti svake godine zbog sporog isparavanja, što bi moglo biti korisno u područjima SAD-a koji pate od oskudice vode. Kako bi se izbjegla nestalna proizvodnja energije iz takvog izvora istraživači su razmatrali mogućnost kontrole izlazne snage iz uređaja na isparavanje koji bi koristio veliki toplinski kapacitet vode za pohranu i oslobađanje energije. Time bi se kontrolirala ulazna energija i povećala pouzdanost, jer bi pohranjena toplinska energija u vodi ispod motora moglo znatno smanjiti nestalnu proizvodnju energije, zbog razlike u potražnji, objavio je E&T.