Nova njemačka vlada prošlog je tjedna otkrila planove za povećanje ambicija svoje nacionalne strategije za vodik. Ali, vodik na bazi prirodnog plina vjerojatno neće biti uključen u poticajne sheme, usprkos zahtjevima industrije ugljikovodika. Vodik se smatra rješenjem za dekarbonizaciju industrije poput čelika i kemijske industrije, koje se ne mogu u potpunosti elektrificirati i trebaju energetski bogata goriva za proizvodnju topline visoke temperature za svoje industrijske procese. 

Europska komisija kaže da će vodik igrati ključnu ulogu u postizanju klimatskih ciljeva EU-a, navodeći da bi se 24% globalne potražnje za energijom 2050. moglo zadovoljiti čistim vodikom. Samo industrija čelika zahtijevala bi pet puta više vodika nego što je trenutno planirano u svim sektorim. Kako bi postigla cilj, Njemačka će udvostručiti svoj kapacitet elektrolizatora s 5GW na 10GW 2030. godine u sklopu nadolazećeg "uskršnjeg paketa" zakona. Proizvodnja bi se ubrzala brzom implementacijom 8 milijardi eura vrijednih "Važnih projekata od zajedničkog europskog interesa" (tzv. IPCI lista), uspostavljanjem dodatnih shema subvencija i nudeći tvrtkama tzv. "ugljične ugovore za razliku" (CCfD) kako bi smanjili rizik svojih ulaganja, javljaju njemački mediji. 

Samo zeleno, ne sivo, ne plavo...

Pravni okvir također će se prilagoditi kako bi se maksimizirala proizvodnja, transport i korištenje takozvanog zelenog vodika, koji nastaje cijepanjem molekula vode na kisik i vodik korištenjem obnovljive električne energije. "Međutim, Njemačka neće dati na raspolaganje subvencije za takozvani “plavi vodik”, koji nastaje korištenjem fosilnog plina i sekvestriranjem rezultirajuće emisije CO2 pomoću tehnologije hvatanja i pohrane ugljika (CCS)", rekao je Patrick Graichen, državni tajnik. U prijelaznom periodu zemlja bi plavi vodik mogla uvoziti iz ugljikovodicima bogate Norveške, koja planira masovnu implementaciju CCS-a i proizvodnju vodika, koji bi se transportirao plinovodima.

Za brojne pobornike plavog vodika, njemački plan je tužno štivo. Predstavnici naftno-plinske industrije snažno su se založili za plavi vodik, a čak je i Europska komisija rekla da će on biti potreban u tranziciji na gospodarstvo vodika koje se u potpunosti temelji na obnovljivim izvorima. Prema izvješću za 2021. koje je sponzorirala industrija, proizvodnja vodika na temelju prirodnog plina mogla bi Europi uštedjeti 2 bilijuna eura do 2050. jer se može temeljiti na postojećoj plinskoj infrastrukturi. 

Zaključavanje u fosilne izvore

Drugi argument koji često navode zagovornici plavog vodika je da može pomoći u rješavanju problema kokoši i jajeta, gdje nedostatak proizvodnje vodika dovodi do nedostatka potražnje. Ipak, njemačka politika smatra da bi okretanje plavom vodiku dovelo do novog "zaključavanja u fosilne izvore" na narednih 30 godina, što nema smisla, tako da su sve investicije u plavi vodik u toj zemlji rizične. Drugi razlog su emisije, koje su čak i s CCS-om značajne, a proizvodnja upitno isplativa, zbog visokog troška sekvestracije emisija, prema nekim analizama. 

Velika Britanija, koja se više ne mora držati EU politika, je primjerice rekla da za njih vodik nema boju i da pozdravlja sve investicije u to gorivo, neovisno o izvoru, na radost konvencionalne industrije koja je već počela planirati investicije. Njemačka politika preslikat će se na ostale EU članice, zato je tako bitna.