Greenpeace Hrvatska je u suradnji s Fakultetom strojarstva i brodogradnje i Zelenom energetskom zadrugom Hrvatske objavio Analizu mogućnosti prelaska Hrvatske na 100% obnovljive izvore energije do 2050. "Ovo je prvi ovakav scenarij u Hrvatskoj, koji pokazuje da bez ikakvih ekonomskih gubitaka možemo u potpunosti prijeći na vlastite obnovljive izvore energije. Time Hrvatska postiže neovisnost o uvozu energenata, otvara zelena radna mjesta, privlači nove investicije i čuva okoliš“ istaknuo je Marko Gregović iz Greenpeacea. Nosioci te energetske tranzicije bili bi prije svega građani udruženi u energetske zadruge, kooperativne banke i druge oblike udruživanja. U nova proizvodna postrojenja trebalo bi do 2050. investirati 12,9 milijardi €, no analiza pokazuje da bi se tijekom tranzicije uvelike smanjio uvoz energenata, čime bi se uštedjelo 4 do 5 milijardi € godišnje. Analiza je napravljena s pretpostavkom da se ne koriste nikakvi poticaji i ne bavi se mjerama u toplinskom sektoru i prometu iako su ti sektori povezani.
Scenarij predviđa visok postotak korištenja potencijala vjetroelektrana, fotonaponskih sustava, elektrana na biomasu, bioplin, deponijski plin, hidroelektrana i geotermalnih elektrana. Predviđa se da cca 2% površine države bude prekriveno FN elektranama, a iako analiza pokazuje da bi Hrvatska dominantno energiju proizvodila iz vjetra, moguće je da to ipak bude Sunce s obzirom na pad troškova za opremu. Iz vjetroelektrana Hrvatska bi mogla godišnje dobivati 9.731 GWh električne energije godišnje, iz fotonapona 4.374 GWh, iz hidroelektrana 8.471 GWh, a ostatak do ukupno 21 TWh odlazi na proizvodnju iz ostalih OIE.
Analiza pokazuje da bi se po 100% obnovljivom scenariju otvorilo 126.893 radnih mjesta, a time nisu obuhvaćeni popratni poslovi obuhvaćeni energetskom tranzicijom. Utjecaj takvih ulaganja na BDP bio bi četverostruk u odnosu na porast cijena energetskog sustava. Jedan od autora analize, mag. ing. el. Edo Jerkić rekao je da prema njihovoj analizi cijena energije na našem tržištu ne bi smjela prijeći 50 eura po MWh. U analizi su obrađeni prikazi slučaja za pojedine sektore kao što su kampovi, apartmani, hoteli, škole, otoci i OPG-ovi.
Analiza po sektorima pokazuje da je lako ostvariti pozitivan multiplikacijski učinak primjenom malih distribuiranih izvora energije u kombinaciji s mjerama povećanja energetske učinkovitosti.
„Za razliku od tradicionalnog shvaćanja da se razvoj energetskog sektora događa kroz razvoj velikih industrija i centralizirane energetske infrastrukture koju predvode velike korporacije poput nacionalnih elektroprivreda i naftnih industrija, iskustva iz zemalja u kojima je postignuta “zelena transformacija” govore upravo suprotno. Razvoj energetskog sektora događa se kroz razvoj manjih sustava koji će pridonijeti diversifikaciji lokalnih energetskih izvora uz zadržavanje najmanjeg utjecaja na okoliš. Nosioci takvog razvoja su male i srednje tvrtke i pojedinci; on prati njihovu tranziciju i predstavlja model postizanja energetske samoodrživosti na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou“, ističe recenzent dr. Goran Krajačić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje.