Uvriježeno je mišljenju javnosti da vjetroelektrane masovno ubijaju ptice, no to nije točno. Iz dosadašnjih i dalje skromnih podataka o monitoringu (koje su radili nositelji projekata VE) proizlazi da je na području koje pokriva 10 vjetroelektrana od 2003. do 2018. otkriveno tek 15 tijela mrtvih ptica, ali doznalo se da su najčešće žrtve elisa šišmiši. Dalibor Hatić, potpredsjednik Udruge za zaštitu prirode pojasnio je da godišnje strada otprilike 67 šišmiša, što bi značilo da ih je u petnaest godina stradalo nešto više od tisuću, od čega se cca. trećina smrti pripisuje elisama vjetroelektrana. 

Podaci su neprecizni i nepotpuni jer monitoring traje samo dvije godine nakon puštanja u rad elektrane, a leševe životinja pojedu strvinari ili ne budu pronađeni. Ali, evidentno je da imamo problem koji treba rješavati a postoji i dobra volja države, investitora i stručnjaka da se njime i bavi. Zaštita životinja bila je stoga glavna tema konferencije Razvoj vjetroelektrana u skladu sa zaštitom prirode i okoliša, koja se fizički i virtualno održala pri HGK uz sudjelovanje državnih tijela, Energona i Green Trusta. 

Manjak podataka

Kao glavni problem istaknuta je činjenica da nema dovoljno podataka o staništima i vrstama te osjetljivim prostorima. Glavnina dostupnih podataka potječe upravo iz desetak godina proteklih godina, uglavnom iz monitoringa prije razvoja projekata obnovljivaca i na početku rada postrojenja. Država je to prepoznala, stoga je Aljoša Duplić iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja najavio da se radi na kartama osjetljivosti staništa. Te će karte za potreba razvoja projekata vjetroelektrana biti napravljene za sve županije na moru, dok će za projekte u solaru biti pokrivena cijela država. Prva karte osjetljivosti za vjetroelektrane bit će dostupne tek u proljeće 2023., rečeno je na konferenciji. Cilj je mapirati cijeli teritorij i preklopiti karte s prostornim planovima da investitori znaju na kojim lokacijama mogu očekivati potencijalni problem s mjerama zaštite životinja, jer sve mjere utječu na isplativost projekata. 

U slučaju vjetroelektrana u Hrvatskoj se primjenjuju farbanje vrhova lopatica turbina i povećanje ulazne brzine okretanja lopatica. Alternativne i skuplje mjere koje primjenjuju bogatije države još nisu u primjeni.

Bojan Reščec iz RP Global rekao je da ta tvrtka na VE Danilo, na čijem području živi čak 29 vrsta šišmiša, primjenjuje drugu mjeru s uspjehom. "Mi ne biramo lokacije već zauzimamo prostor u skladu s prostornim planovima i tražimo proizvodni optimum uz mjere zaštite, ako su potrebne. Imamo problem s povećanom smrtnosti šišmiša ali ga nastojimo i riješiti. Svjetska banka nas je kao investitor prisilila na određene korake koji su jednostavni a daju dobre rezultate", rekao je Reščec, naglasivši da su ozbiljni investitori senzibilizirani za problem i otvoreni su za razna rješenja. 

Problem prostornih planova

Dalibor Hatić je naglasio da je ključan dobar izbor lokacije za vjetroelektrane, jer se kompenzacijske mjere mogu poduzimati samo u specifičnim uvjetima. Zahvaljujući novim tehnologijama kao što je radarsko praćenje i dronovi, preventivni start-stop i 'pet friendly' pristup kao što to radi Enercon, koji je prezentirao svoja rješenja, može se napraviti puno. 

"Nove mjere trebalo bi priznati kao važeće kad ih struka sugerira u studijama utjecaja na okoliš. Pristupne ceste vjetroelektrana trebalo bi zatvoriti za javni promet, posebno u turističkoj sezoni, jer promet tjera životinje. Mi smo na početku novog razvojnog ciklusa i pristup treba biti otvoreniji i fleksibilniji. Monitoring na osjetljivim područjima ne bi trebao trajati godinu dana već dvije godine, a nakon početka rada postrojenja trebao bi se nastaviti par godina", misli Hatić i dodaje da će monitoring trajati tri godine. Pošto je dozvoljeni radni vijek postrojenja 20 godina i ono vrši utjecaj na okoliš i životinje, svaku petu godinu trebalo bi odrediti novi monitoring za praćenje stanja, jer država će imati mogućnost i zabraniti rad ako uoči štetu u okolišu ili će moći odrediti nove mjere. "To su veliki troškovi i dugački monitoring nije lako 'posložiti'. Treba znati da u 20 godina nije bilo ni jednog investitora koji se protivio mjerama za ublažavanje utjecaja, ali zato se žalila država za svoje investicije", konstatirao je Hatić.  

Dugotrajni proces SUO

Aljoša Duplić je pak naglasio da je unazad desetak godina sve više podataka o vrstama i da nedostaje stručnjaka. Studije utjecaja na okoliš znaju biti manjkave, analize nisu do kraja napravljene, traže se dopune i to produžuju postupak utjecaja na okoliš , što je iscrpljujuće dugo. "Znamo da investitori nisu sretni, niti smo mi sretni i zato nastojimo pojednostavniti priču. Trebat ćemo uvesti adaptivni menadžment u hidroelektranama i za prirodu, u tome bi nam pomogli radari i dobra suradnja svih dionika u procesu", kazao je Duplić. 

Pomoćnik ministra gospodarstva Ivo Milatić u uvodu je istaknuo da županije trebaju biti svjesne da ne mogu "izvjesiti svoju listu želja", te da trebaju pitati prostorne planere, HOPS i sektor zaštite prirode i okoliša što je moguće, jer ima dovoljno pozicija za razvoj vjetroelektrana. 

"Želimo 1.500 MW obnovljivaca do 2024., to nam je uvjet iz Nacionalnog programa oporavka i otpornosti i moramo učiniti sve da se to dogodi. Nije primjereno da primjerice, Istarska županija kaže da je dozvoljeno maksimalno 4 ha za OIE na građevinskom zemljištu, jer takav zahtjev nije racionalan. Ili da Ličko-senjska županija kaže da im nije u interesu gradnja 400 kV dalekovoda da evakuira električnu energiju prema sjeveru. Državni prostorni plan to mora što prije riješiti kako bi se projekti što prije realizirali", rekao je Miletić. 

Iz Ministarstva prostornog uređenja rečeno je da je Državni prostorni plan u izradi, ali ne i u kojoj je fazi, no valjat će preispitati prostorni raspored i kapacitete OIE.