Posljednjega dana 10. međunarodnog znanstveno-stručnog savjetovanja 'Energetska i procesna postrojenja', 26.10.2012. godine održan je i 5. Međunarodni forum o obnovljivim izvorima energije u organizaciji tvrtke ENERGETIKA MARKETING . 
Od mnogih zanimljivih izlaganja, valjalo bi najprije izdvojiti ono koje je održala Jadranka Čače, dipl. ing. iz nizozemske tvrtke RenCom, pri čemu je govorila je o razvoju tržišta fotonaponskih sustava u Nizozemskoj što se dogodilo nakon ukidanja subvencija. Nacionalni cilj udjela obnovljivih izvora u Nizozemskoj iznosi 14% do 2020, a u 2010. u Nizozemskoj su instalirani kapaciteti FN sustava iznosili 100 MW, dok se samo 2012. godine očekuje se isto toliko. Fotonaponski 'boom' dogodio se zahvaljujući većem broju mjera, među kojima je i subvencioniranje malih potrošača koji troše do 3500 kW h godišnje, koji od države mogu dobiti maksimalnu naknadu u iznosu 15% investicije, odnosno 650 eura. Gđa. Čače je navela da je do velikog skoka u primjeni FN sustava došlo zahvaljujući načelu saldiranja za manje potrošače, pri čemu se višak proizvedene struje iz FN sustava šalje u mrežu, a taj višak se odbija od njihove potrošnje, odnosno brojilo se 'vrti unatrag'. Saldiranjem se postižu velike uštede na troškovima za energiju jer je struja u Nizozemskoj prilično skupa. Sada se promiče ideja da se malim potrošačima omogući tzv. saldiranje na daljinu, primjerice zakupom krova i postavljanjem FN sustava na nekoj udaljenoj lokaciji, a tu su i male kooperacije za grupe građana koje prihode od prodaje energije ulažu u nove instalacije za svoje članove, dok poslodavci potiču zaposlene da uzimaju kredite i ulažu u FN sustave. 
Isto tako, doc. dr. sc. Ljubomir Majdandžić, dipl. ing., predsjednik Hrvatske stručne udruge za Sunčevu energiju je u osvrtu na nove pravilnike i Tarifni sustav za obnovljive izvore i kogeneraciju konstatirao je da je možda tek 5% građevina u Hrvatskoj prikladno za postavljanje FN sustava, a novim Tarifnim sustavom diskriminirani su svi oni koji za to nemaju idealne uvjete. Da bi Hrvatska bila u prosjeku Europske unije, u ovom bi trenutku trebala imati 380 MW instalirane snage FN sustava, no umjesto toga je na zadnjem mjestu u Europi s udjelom svih obnovljivih izvora od samo 2%, ako se izuzmu hidroelektrane snage veće od 10 MW. "Govorimo o održivosti i zaštiti okoliša i onda donesemo odluku o gradnji termoelektrane na ugljen", konstatirao je doc. Majdandžić.
Slično tome, Mario Červar, ing. iz tvrtke Solar Sutra koja gradi FN elektranu snage 1 MW u Kanfanaru naglasio je da upravo Istra ima goleme potencijale za primjenu Sunčeve energije, ali koji će najvjerojatnije ostati neiskorišteni.
Uz to, vrijedilo bi spomenuti i izlaganja Tome Galića, dipl. ing. iz HEP Operatora distribucijskog sustava o 'virtualnim elektranama', odnosno distribuiranoj proizvodnji električne energije i mogućnostima za upravljanje takvim postrojenjima, Anđelka Mikulandrića, dipl. ing. iz Enerkona  o projektima gradnje kogerenacije na biomasu Strizivojna Hrast i MHE Pleternica na Orljavi, Maria Opačka, dipl. oec. o novom Vaillantovom Centru za obnovljive izvore energije i prof. dr. sc. Frane Barbira, dipl. ing. s Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu koji se osvrnuo na primjenu vodika i gorivnih ćelija, ali i napomenuo da su u Hrvatskoj već u pogonu tri telekomunikacijske bazne stanice koje kao pričuvno rješenje za napajanje koriste vodik i gorivne ćelije.