Na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu je 25.4.2017. godine održana konferencija 'Uloga biometana u budućem energetskom sustavu', u sklopu niza skupova koji su dio šire javne rasprave na temu 'Hrvatska energetska tranzicija'. Proizvodnja metana koji nastaje na odlagalištima razgradnjom biorazgradivog otpada (uključujući biootpad), koji je mnogo 'jači' staklenički plin od ugljičnog dioksida, predstavlja veliki problem za Europsku uniju. Zbog toga je fokus Konferencije bio na integraciji proizvedenog biometana u postojeći plinski sustav i njegovom daljnjem korištenju u prometu. Sve se više nazire pitanje dugoročne isplativosti bioplina, a jedan od signala je zatvaranje bioplinskih postrojenja u Austriji, zbog isteka ugovora o 'feed in' tarifama, što pokazuje da su takvi sustavi poticaja prošlost. Proizvođači električne energije iz bioplina tako su primorani tražiti alternativna rješenja poput biometana.
Pravni okvir EU-a kojim se uređuju bioplin i biometan je vrlo ograničen pa, npr. nema posebnih odredbi o bioplinu na europskom tržištu plina, a važeće propise karakterizira fragmentiranost i divergentnost (npr. obnovljivi izvori, tržište prirodnog plina, poljoprivreda, otpad itd). Europska komisija je nedavno objavila studiju o potencijalu bioplina kao izvora 'čiste' energije do 2020. i nakon te godine, u kojoj je procijenjeno da samo tri zemlje (Njemačka, Italija i Velika Britanija) proizvode 77% bioplina u EU-u. Studija koja je napravljena kao podloga za razvoj dugoročne politike u sektoru bioplina, identificirala je nedostatak stabilnog i pouzdanog regulatornog okvira za ulaganja, ali i učinkovitih financijskih mjera poticaja, naglašava Petra Šantić iz odvjetničkog društva Schoenherr.
U EU-u se proizvede 90 mil. t  godišnje otpada od hrane (180 kg po osobi), a samo 40% biootpada se odlaže na odlagalištima. Međutim, ako bi se sav biootpad pretvorio u energiju, moglo bi se zadovoljiti oko 2% ciljeva EU-a vezanih za obnovljive izvore, što je jedan od glavnih povoda provođenja projekta BIN2GRID, na kojem FSB u suradnji sa zagrebačkom Čistoćom radi već tri godine. Pošto kućanstva proizvode 42% otpada od hrane u EU-u, cilj projekta koji uključuje gradove Zagreb, Skopje, Malagu i Pariz, je povezati gospodarenja otpadom, tj. odvojeno sakupljanja otpada od hrane, s proizvodnjom biogoriva (biometana) i ostvariti distribuciju mrežom lokalnih punionica, objašnjava Bojan Ribić iz Čistoće.
Međutim, Hrvatska još nema potrebnu infrastrukturu za takve pothvate. Tako Dinko Butković iz ZET-a ističe kako je gradnja punionice stlačenog prirodnog plina (CNG) u Podsusedu trajala čak osam godina, a zbog sve više cijene CNG-a u odnosu na dizel, isplativost korištenja takvih autobusa je sve manja. No, u Zagrebu se planira otvoriti još 4 - 5 punionica CNG-a, kako bi se potaknulo njegovo veće korištenje i cijena snizila na razine u EU-u, oko 1,14 EUR/kg, ističe Fikret Nasić iz GPZ - Opskrbe.
Potencijalne količine biometana u Hrvatskoj iznose oko 550 mil. m3 godišnje, tvrdi Josip Falčan iz tvrtke Bionardo i naglašava važnost suradnje javnih i privatnih interesa na osnovi nacionalnog plana koji bi obuhvatio gradove i općine, javni prijevoz, opskrbljivače energijom, komunalne tvrtke, industriju hrane i proizvođače biometana. Međutim, velikih pomaka neće biti dok se god  ne izradi strategija kojom bi se motiviralo građane na odvajanje biootpada, a trenutačno nijedna direktiva ne obvezuje građane na takvo ponašanje.