Vjetroelektrane, koje sada imaju 131 MW priključenih na mrežu, trebale bi snositi trošak regulacije elektroenergetskog sustava. U 2011. godini vjetroelektrane su u hrvatskom elektroenergetskom sustavu sa svojom maksimalnom proizvodnjom došle do 7,9% ukupnog opterećenja, s tim da će neke vjetroelektrane kao što su VE Trtar-Krtolin i VE Bruška svojim vlasnicima donijeti solidan profit, a neke bi zbog male proizvodnje (a takva je primjerice VE Pometeno brdo) čak mogle generirati gubitke. U HEP-u tvrtci računaju da će do kraja 2012. biti instalirano 200 MW u vjetroelektranama, te naredne dvije godine još po 100 MW. Svi ti podaci izneseni su na današnjem okruglom stolu HAZU pod nazivom "Hrvatski EES uz povećano prožimanje vjetroelektranama". 
Pomoćnik direktora HEP OPS-a Marko Lovrić, dipl. ing. naveo je da HEP očekuje rast potrošnje električne energije, ali će taj rast biti manji u odnosu na rast u proteklih deset godina. Do 2020. godine Te Plomin C bi trebao ući u mrežu a HEP-ova proizvodnja digla bi se na 5,5 TWh godišnje. Zanimljivo je da HEP u svojim projekcijama računa na 568 MW električne energije iz plinske termoelektrane koju u Slavonskom Brodu planira graditi Crodux plin, koji je već zatražio prethodnu elektroenergetsku suglasnost. "Ako ta elektrana uđe u pogon do 2020., tada do 2025. ne bi bilo potrebno graditi drugu plinsku termoelektranu", kazao je Lovrić. 
Zbog nestanka industrije HEP OPS-ov dijagram opterećenje mreže vrlo je nepovoljan za prihvat novih OIE u sustav, jer oni ovise o meteorološkim uvjetima pa se konvencionalni izvori njima trebaju prilagođavati.  Za 400 MW iz vjetroelektrana, koliko bi u Hrvatskoj moglo biti instalirano do 2020. trebat će 400 MW u konvencionalnim izvorima, a idealne za regulaciju OIE su plinske elektrane i reverzibilne pumpne hidroelektrane. 
U HEP-u računaju da svaki MW vjetroelektrana zahtijeva ulaganje od 150.000 eura u mrežu, napomenuto je. Osim ulaganja u mrežu, Hrvatska će trebati uložiti u gradnju reverzibilne pumpne hidroelektrane, poput one koju Srbija gradi u Bistrici. Trenutno u HEP-u postoje tek idejni projekti za takvu vrstu HE na Cetini (HE Dabar), te projekti Svilaja, Mosor i Vinodol. 
Direktor sektora za vođenje sustava u HEP OPS-u dr. sc. Tomislav Plavšić govorio je o poteškoćama operativnog vođenja sustava te naveo da se očekuje rast troškova zakupa regulacijskih rezervi, troškova uravnoteženja, gubitaka i zagušenja sustava, a njih treba iz nečega pokriti. "Predlaže se sudjelovanje vjetroelektrana u troškovima uravnoteženja elektroenergetskog sustava proporcionalno grešci planiranja. Vjetroelektranama treba osigurati da mogu davati pomoćne usluge, HEP treba raditi na gradnji reverzibilne hidroelektrane i pokušati koristiti što više alata u prognozi proizvodnje vjetroelektrana, trebala bi osigurat trgovanje energijom uravnoteženja, kao i burzu električne energije", kazao je između ostaloga Plavšić.
U sklopu Nacionalnog dispečerskog centra pri HEP OPS-u planira se otvaranje jednog radnog mjesta za prognozu proizvodnje, praćenje rada i upravljanje obnovljivim izvorima energije u državi. 
Na to je reagirao Ivica Toljan, bivši član Uprave HEP-a, a sada pomoćnik direktora HROTE-a, kazavši da bi obnovljivi izvori energije trebali imati svoj privatni dispečerski centar, jer se njihova proizvodnja može planirati 4 sata unaprijed, te da HEP OPS može voditi samo mrežu. Dodao je da su cijene energije uravnoteženja nerealne te da bi sve troškove koji privatni proizvođači iz OIE rade EES-u trebali sami i platiti, a ne da ih snosi HEP, odnosno svi potrošači struje. 
Marijan Kalea, dipl. ing., član Znanstvenog vijeća za energetiku HAZU govorio je o povjerenju u snagu elektrana, te je naveo da elektrane na biomasu i otpad imaju najveće godišnje trajanje instalirane snage i ne traže rezervu u konvencionalnim izvorima, za razliku od vjetroelektrana i ostalih OIE. Naveo je podatke o vršnom opterećenju sustava u veljači ove godine iz kojih se vidi da je angažman vjetroelektrana u sustavu slučajan, te da one pokrivaju opterećenje sustava od nule do nešto više od 500 MW. Vjerojatnost da će angažman vjetroelektrana biti 30-postotni iznosi 60%, te da je 95-postotna vjerojatnost da će njihov angažman biti barem 5,9% ili veći. Povjerenje u planiranje rada FN sustava je ipak znatno veće jer se može točno predvidjeti ritam njihova angažmana. "Na svakih 100 MW dograđenih vjetroelektrana trebalo bi dograditi 100 MW u konvencionalnim izvorima, dok bi za svakih 100 MW u fotonaponu trebalo dograditi 94 MW u konvencionalnoj snazi", rekao je Kalea.