Jučer je u Zagrebu 8. Međunarodna energetska konferencija o biomasi i obnovljvivm izvorima energije okupila značajne predstavnike vlade, drvne industrije i investitora koji su raspravljali o bioenergiji i biomasi u nacionalnim i europskim energetskim politikama. Raol Cvečić Bole, CROBIOM, otvorio je konferenciju naglaskom na to kako biomasi u Hrvatskoj nedostaje veliki potrošači, odnosno javni sektor, pogotovo zato što Hrvatska godišnje proizvede 600.000 t drvne sječke, od čega je 280.000 t peleta (1%  svjetske proizvodnje), koji se izvozi u količinama od 85 % - 90 %. Trenutačno 12 tvrtki proizvode pelete u Hrvatskoj a očekuje se da će taj broj narasti i povećati proizvodnju za još 120.000 t peleta godišnje. Šume u Hrvatskoj prekrivaju 48 %  teritorija (2,7 milijuna ha), od čega je 75 % u državnom vlasništvu, ističe Bole. Nike Krajnc, Slovenski šumarski institut, istaknula je kako Slovenija, koja je 60 % prekrivena šumom (20 % u državnom, a 80 % u privatnom vlasništvu), svu biomasu uvozi iz Hrvatske, gdje ju spaljuje s ugljenom u termoelektranama u Ljubljani i Trbovlju. Krunoslav Jakupčić, Hrvatske šume d.o.o.,  predviđa prodaju  od 5,2 mil. m3 drvne neto mase, od čega većina ide domaćoj drvnoj industriji, a 2,7 mil. m3 za ogrjev. Ovu godinu će obilježiti izmjena Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji te nove Strategije energetskog razvoja gdje će se trebati uzeti u obzir sve komparativne prednosti Sunca, vode, vjetra i biomase koji bi trebali činiti novi energetski miks Hrvatske do 2030. godine, najavio je Tomislav Ćorić, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike. Uz to, Ćorić je naglasio trenutačno stanje kojeg čine 18 elektrana snage 36,5 MW i 41 potencijalni ugovor kojim bi se dodatno povećala snaga za 78 MW. Uspješne primjere iskorištavanja biomase u svijetu predstavio je Remigijus Lapinski, World Bioenergy Association, te je prvo spomenuo Švedsku kao najuspješniji primjer u svijetu, gdje obnovljivi izvori čine 53,5 % u finalnoj potrošnji energije, od čega je udio bioenergije 36,6 % (137,7 TWh). Tamo se bioenergija koristi za grijanje (najviše u svijetu), proizvodnju električne energije i u transportu. Naime, Švedska za takve rezultate može zahvaliti povećanim porezima na fosilna goriva, što im je povećao BDP, ali i smanjio emisije CO2. Kao primjer je prikazan i Stockholm koji 80 % ovisi o obnovljivim izvorima, a do 2030. godine planira doći i do 100 %. Grad ne koristi fosilna goriva za transport, nego bioplin, biodizel i sl. (godišnje smanjuje emisije CO2 za 650.000 t), dok samo 10 % proizvodnje električne energije ovisi o fosilnim gorivima. Lapinski je također objasnio kako je u Litvi cijena biomase tri puta jeftinija od prirodnog plina, zbog čega je 65 % energije u centraliziranom grijanju 2016. proizvedeno iz biomase (2020. se očekuje 80 %), što je godišnje omogućilo uštede od 150 mil. EUR i  60 % manje emisija CO2. Na kraju je predstavljen Brazil, gdje polovica transporta ovisi o etanolu od šećerne trske, koji godišnje u Brazilu proizvede 15 TWh energije. Prema tome u Brazilu litra benzina košta tri BRA (brazilski real), dok etanol 2 BRA.