Bernard Luka Baraka, zaposlenik Quatargasa, koji je svojedobno radio za Adria LNG konzorcij na razvoju LNG projekta na Krku, u intervjuu za Tportal, govoreći isključivo u svoje ime, naglasio je da će odluka o financiranju takvog projekta donositi na temelju dokaza i kvalitetne pripreme. "Nisam shvatio zašto je prvo ishođeno rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš za definirani kapacitet i tehnologiju, a sada se poziva zainteresirane subjekte na iskazivanje neobvezujućeg interesa za zakup kapaciteta. Smisleno bi bilo imati indikaciju o potrebama tržišta i na bazi te informacije definirati kapacitet. Osim toga, odabrana tehnologija isparivanja plina snižava granicu isplativosti projekta, jer stvara dodatni trošak projektu u smislu troškova operacija, jer će se za izgaranje plamenika trošiti dio plina. Isplativost projekta ključan je faktor u realizaciji projekta, jer on može funkcionirati samo i isključivo u kompetitivnom okruženju. Sukladno tome, valja naglasiti da je offshore (plutajući) LNG terminal oko 50 posto jeftiniji od onshore (kopnenog), pruža veću fleksibilnost i brze se može staviti u operacije nego onshore LNG terminal", kaže Baraka, uvjeren da uz potreban komercijalni okvir, tehnologijom koja je trenutačno odabrana, terminal neće biti izgrađen prije 2020. On kaže da projekt na otoku Krku ne treba gledati samo s pozicije trenutačne političke situacije, nego i s pozicije razvoja svjetske LNG industrije, ali i situacije na naftnom/plinskom tržištu i naglašava da Hrvatska ne treba tražiti investitora već partnere. 
"Osim onih koji bi zakupili kapacitete, izuzetno je važna koordinirana i osmišljena suradnja s proizvođačima i dobavljačima LNG-a, jer bez nje nema uspješnog projekta. Sigurno da niske cijene nafte na tržištu nisu vjetar u leđa razvoju projekta. Operator potencijalnog LNG terminala koji bi bio ekonomski isplativ RH bi imala mnogostruku korist (lučke usluge, koncesijske naknade za prekrcaj, naknade za transport plina, a gdje su benefiti nastali mogućom proizvodnje električne energije uz LNG terminal). Pored angažiranja stručnjaka u LNG industriji i angažman brodarstva s hrvatskim časnicima definirao bi karike u LNG lancu u kojima Hrvatska može imati interes i dati doprinos: LNG brodarstvo (kroz kadroviranje posade, održavanje LNG brodova u brodogradilištima koja su neposredno uz lokaciju LNG terminala), potom LNG terminal (kroz udio u ukupnom kapacitetu i upravljanje operacijama na terminalu), pružanje usluge transporta plina (plinovodom na teritoriju RH), razmotriti razvoj postrojenja za bunkeriranje (ukrcaj) brodova LNG-om i mogućnost izgradnje termoelektrane na plin uz LNG terminal. Tako bi RH privukla prodavatelje plina s velikim potrošačem uz LNG terminal te bi omogućila nekom od potencijalnih partnera ulaz i na tržište električne energije, a samim tim bi i RH postala proizvođač električne energije i mogla bi podmiriti barem dio od 1/3 električne energije koju uvozi. Mogle bi se realizirati brojne sinergije (prostorno-planska, energetska, ekološka, ekonomska...), potom transport električne energije (ako bi se realizirao projekt termoelektrane pokretane plinom uz LNG terminal). U trećoj fazi bi išao razvoj i implementacija komercijalnog okvira, razvoj projekata i konačno operacije", navodi Baraka u opširnom intervjuu Tportalu.