Kako je objavila Skupština Grada Zagreba, za njezinu sljedeću po redu, 30. sjednica, koja je će se održati 16.7.2015. godine, pod točkom 9. predviđena je rasprava o prijedlogu nove zagrebačke Odluke o obavljanju dimnjačarskih poslova.
Pri tome će vjerojatno najviše rasprava u političkim i stručnim krugovima izazvati odredbe iz članka 3. i 4. Prijedloga. Naime, u čl. 3, stavak 2. stoji 'Područje Grada Zagreba je jedno dimnjačarsko područje', dok u st. 3 stoji: 'Koncesija za obavljanje dimnjačarskih poslova... se daje na rok od 15 godina'. Ako se netko do sada pitao kako će prosječna dimnjačarska tvrtka ili obrt moći pokriti cijeli Zagreb, odgovor slijedi u sljedećem, 4. članku, gdje stoji da 'Ponudu može podnijeti pravna osoba, odnosno fizička osoba obrtnik ili zajednica ponuditelja', a potom u st. 2, točka 2. piše da ta pravna ili fizička osoba mora imati 'najmanje 60 zaposlenih dimnjačara srednje stručne spreme dimnjačarske struke od kojih najmanje 30 mora imati položen majstorski ispit'. Pri tome ostaje pitanje koji postojeća zagrebačka (pa i hrvatska) dimnjačarska tvrtka ili obrtnik zadovoljava te uvjete. Pri tome je udruživanje u 'zajednicu ponuditelja', kako je to uređeno st. 3 istog članka (npr. po uzoru na zagrebačke taksiste obrtnike, okupljene u udrugu RadioTaxi Zagreb), poznavajući međusobne odnose jednog dijela dimnjačara, malo vjerojatno.
Da sve potom, pri izboru najpovoljnijeg ponuđača, bude stručno brinut će se (zar je itko sumnjao?) stručno povjerenstvo koje će imenovati Gradonačelnik (tko drugi?), a ono će se birati iz redova 'stručnjaka iz područja pravne, ekonomske i tehničke struke' (zašto je dimnjačarska struka ispuštena i koja tu može biti uloga nekog pravnika ili ekonomista, ostaje otvoreno pitanje). Zanimljiv je i iznos godišnje koncesijske naknade, koji je određen u čl. 6, gdje stoji kako ona ne smije biti manja od 85 000 kuna, na što će se dodati 4% ukupnog prihoda koncesionara koji je ostvaren obavljanjem dimnjačarskih poslova.
U tekstu Prijedloga svakako ima još dvojbi, ponajviše kada se govori o cjeniku usluga (koji će također kontrolirati gradonačelnik?) ili o tome da 'korisnik uređaja za loženje treba izraditi mjerni otvor'. Konačno, ne treba zaboraviti ni činjenicu da se posljednja gradska Odluka o obavljanju dimnjačarskih poslova (Sl. gl. Grada Zagreba 6/2013 i 16/2013) povlači nakon što je vrijedila svega dvije godine, dok istodobno Ministarstvo poduzetništva i obrta već dulje vrijeme (i na žalost, bez vidljivog uspjeha) radi na izradi novog, sveobuhvatnog Zakona o dimnjačarstvu.