Vlada je danas donijela Odluku o financiranju prve faze projekta plutajućeg LNG terminala na Krku (FSRU). Europska komisija je u tu svrhu odobrila 101,4 milijuna eura, a Hrvatska će iz proračuna osigurati LNG Hrvatskoj kapitalnu pomoć od 100 milijuna eura. Do 50 milijuna eura bit će isplaćeno ove godine ako se za to stvore preduvjeti, najkasnije do kraja siječnja 2020. a preostali iznos bit će raspoloživ do kraja 2020. taj novac namijenjen je za kupnju broda i izgradnju pristana s pomoćnim postrojenjima i visokotlačnim priključnim plinovodom. Ostatak od 32,6 milijuna eura potrebnih za terminal osigurat će HEP i Plinacro, stoji u odluci Vlade. Resorno ministarstvo ima rok od šest mjeseci da prije isplate sredstava ishodi odobrenje Europske komisije za ovu potporu, a HEP i Plinacro novac trebaju isplatiti tijekom veljače ove godine, dok će do isplate pozajmice LNG Hrvatskoj davati HEP. Predviđeno je da LNG terminal postaje operativan 1. siječnja 2021. godine. Ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić u srijedu je na novinskoj konferenciji izjavio da bi se operativni troškovi LNG terminala na Krku trebali pokrivati iz postojećeg zakupa i naknade za sigurnost opskrbe (S.O.S. naknade).  Ako zakup terminala ostane na razini od trenutnih 520 milijuna kubnih metara, ta S.O.S. naknada opteretit će cijenu plina do jednog postotnog boda, u odnosu na trenutnu cijenu plina na tržištu, što će za prosječnu potrošnju kućanstva u RH na godišnjoj razini iznositi oko 35 kuna, rekao je Ćorić. "Čvrsto vjerujemo da će naredni tjedni i mjeseci donijeti novi zakup plina na LNG-u, i u tom kontekstu da će se ovaj udio S.O.S. naknade u slijedeće dvije godine, koliko imamo vremena do početka rada terminala, umanjiti", poručuje Ćorić. Napominje da je od početka ove godine transportna tarifa Plinacra za prijenos plina kroz RH umanjena za 20 postotnih bodova, ukupan teret S.O.S. naknade, koja bi trebala profunkcionirati s prvim danom 2021., na primjerice na cijenu plina iz 12. mjeseca prethodne godine, iznositi će oko 0,1 posto.    
Komercijalne ponude za zakup terminala iznose tek 20% i nisu dovoljne da se postigne ekonomski isplativa gradnja terminala, a kako su predstavnici države u više navrata naglašavali, riječ je o strateškom projektu bitnom za sigurnost opskrbe i deversifikaciju. "Razmišljanje države mora biti strateško, a s vremenom će se pojaviti komercijalni aspekt u smislu zakupa kapaciteta za okolne zemlje. Naravno, potrebno je voditi računa i o tržištu kad god je to moguće, no u obzir valja uzeti i druge elemente", ocijenio je ministar Tomislav Čorić jučer. Stanovnicima Omišlja i otoka Krka, koji su prvenstveno zabrinuti ekološkom komponentom, kao i starošću broda, odnosno LNG tankera na kojem će se vršiti konverzija, Ćorić poručuje da starost tog broda definitivno ne može biti problem, a kada je u pitanju korištenje morske vode u dijelu procesa, odnosno ispuštanje klora natrag u more, Ćorić naglašava da su dosad bile iznošene netočne vrijednosti ugroze okoliša. "Jasno želimo dati do znanja da tehnologija koja će se koristiti na ovom brodu za regasifikaciju podrazumijeva tzv. zatvoreni sustav, dakle morska voda neće biti korištena u tom kontekstu, pa tada ni klor kao takav više nije problem", kaže Ćorić. 
Odabrani FSRU brod tvrtke Golar vrijedan 159,6 milijuna eura spremničkog je kapaciteta 140.000 kubika, s nominalnom kapacitetom regasifikacije UPP-a od 300.000 kubika prirodnog plina/satno, što na godišnjem nivou daje kapacitet od 2,6 milijardi kubika plina. Cijena LNG-a je otprilike 25% iznad cijene plina koji se transportira plinovodima. LNG-terminali u Europi rade s iskoristivošću kapaciteta od prosječno 25-30%, a uglavnom je riječ o skupoj infrastrukturi koja služi za sigurnost dobave, a ekonomska isplativost joj je nerijetko upitna. Drugi najveći dobavljač LNG-a u Europi iza Katara je 2018. postala Rusija, koja je snažno iskoračila na to tržište pa se dio struke pita od koga se zapravo diverzificiramo ovim projektom, jer ionako snažno ovisimo o ruskom plinu, kao i ostatak Europe.