Strani mediji pišu da je plutajući LNG terminal, koji bi se trebao graditi na Krku, obećavajuća prilika za diversifikaciju dobave plina za zemlje središnje i istočne Europe (CEE) koje snažno ovise o ruskom plinu. Kao bitan faktor spominje se američki plin koji je počeo stizati u Europu, a snažniji američki izvoz mogao bi "mnoge osloboditi problematične vezanosti za uvoz ruskog plina te povećati sigurnost dobave". U tom kontekstu spominje se specifično plutajući LNG-terminal na Krku, čija gradnja je dogovorena početkom svibnja na najvišoj razini, na 7. sastanku SAD-a i Energetskog vijeća EU u Washingtonu gdje se navodi snažna podršku razvoju terminala koji bi trebao postati operativan već 2018. godine. 
Vijeće je tom prilikom istaknulo da osim hrvatskog LNG-a podržava Grčko-Bugarsku plinsku interkonekciju, Južni plinski koridor i plinovod TAP kao ključne projekte za osiguranje sigurnosti dobave i diversifikaciju izvora. Globalriskinsight piše da hrvatski LNG terminal u kombinaciji s drugom plinskom infrastrukturom može osigurati sigurnu dobavu plina za baltičke i balkanske zemlje - Moldaviju, Rumunjsku, Bugarsku, Austriju, Grčku, Tursku i Ukrajinu. Osim američkog plina na tom bi se tržištu mogao pojaviti i plin drugih proizvođača, poput Australije. Gazprom odgovara na taj izazov najavom da namjerava u Europu plasirati oko 160 milijardi m3 plina, osiguravajući niske cijene. Svojom vojnom prisutnošću u Siriji Rusija kontrolira Kaspijsko more, čime de facto blokira gradnju Trans-kaspijskog podmorskog plinovoda kojim bi plin iz Turkmenistana i Kazahstana došao do EU, čime geopolitički upravo LNG-terminal na Krku postaje obećavajući alternativni izvor dobave za CEE zemlje.