Od rujna 2015. godine više se ne dopušta prodaja klasičnih plinskih kotlova ('turbo-bojlera') na tržištu zemalja Europske unije, već se zbog energetske učinkovitosti na tržištu smiju nalaziti samo oni kondenzacijski. No, problem za 75 000 korisnika takvih kotlova u Hrvatskoj, od čega čak 50 000 u Zagrebu, predstavlja njihova zamjena u slučaju kvara ili dotrajalosti, jer se tada u pravilu mora mijenjati cijeli sustav za odvod dimnih plinova u zgradi, što znači nepotrebno visoke troškove i za korisnika, ali i za sve stanare u zgradi. Istaknuo je to Dubravko Duvančić, dipl. ing., voditelj Službe tehničke kontrole Gradske plinare Zagreb na Radionici o promjeni uređaja za grijanje te mogućnostima zamjene u stambenim zgradama. Kao rješenje za taj problem predložio je izmjene i dopune postojećeg Pravilnika o utvrđivanju zahtjeva za eko-dizajn proizvoda povezanih s energijom (NN 50/2015) u smislu kako to omogućava stavak 15. Uredbe (EU) br. 813/2013 o eko-dizajnu uređaja za grijanje, a to je uvažavanje iznimki kojima se izbjegavaju iznimno visoki troškovi u slučaju zamjene postojećeg plinskog kotla kondenzacijskime. Na jednodnevnom skupu koji je organizirao Sektor za graditeljstvo i komunalno gospodarstvo Hrvatske gospodarske komore okupili su se predstavnici svih koji su pogođeni tzv. zabranom ugradnje turbo-bojlera: plinoinstalatera i plinoservisera, dimnjačara, proizvođača plinske opreme i uređaja i operatora plinskih distribucijskih sustava. Spomenuta Uredba još od rujna 2015. godine zabranjuje prodaju plinskih kotlova koji nisu u kondenzacijskoj izvedbi na tržištu zemalja Europske unije, pri čemu problem nastupa, kako je spomenuto, kada postojeći dotrajali, nekondenzacijski 'turbo-bojler' treba zamijeniti novim, kondenzacijskim, ali tako da se priključi na postojeći sustav za odvod dimnih plinova u stambenoj zgradi koji za to nije predviđen. 
Najbolje rješenje i jedino ispravno s tehničkog, sigurnosnog i pravnog gledišta, u tom slučaju bila bi rekonstrukcija sustava za odvod dimnih plinova i zamjena svih postojećih kotlova u cijeloj zgradi kondenzacijskima, no to znači vrlo velike i nepotrebne troškove. Ako se uzme u obzir da procijenjene godišnje uštede iznose svega 3% i da bi se takva ulaganja isplatila tek za 66 godina (!) jasno je da takvo rješenje baš i nije najprikladnije. S druge strane, nerijetko se pribjegava tzv. sivom uvozu, odnosno kupnji takvih uređaja u Bosni i Hercegovini i Srbiji, gdje se nekondenzacijski plinski kotlovi i dalje slobodno prodaju, no u takvom slučaju dolazi do problema nemogućnosti ostvarivanja proizvođačkog jamstva. Isto tako, ponekad se 'rješenje' pronađe u priključivanju novog kondenzacijskog kotla na postojeći sustav za odvod dimnih plinova, no to polako, ali sigurno dovodi do njegovog uništavanja s mogućim vrlo opasnim posljedicama. 
Jedno od mogućih rješenja bilo bi i veće korištenje europskih sredstava koja su na raspolaganju za energetske obnove zgrade, što uključuje i zamjenu postojeće opreme za grijanje i sustava za odvod dimnih plinova. Ipak, upravo oni se u projektima energetske obnove stambenih zgrada uglavnom ne uzimaju u obzir, što je napomenuo Dejan Lončarić iz tvrtke Dimnjak iz Osijeka. Uz to, idući natječaj za tu svrhu predviđen je tek za 2019., odnosno 2021. godinu, ali ni tada neće biti sredstava na raspolaganju za sve koji će to tražiti. S druge strane, čak i kada bi se unijele ranije spomenute izmjene u Pravilnik, ostaje problem gdje i kako legalno nabaviti nekondenzacijske plinske kotlove jer se oni i dalje ne bi smjeli nalaziti na tržištu. Na žalost, problem bi uskoro mogao biti još veći, ako Europska komisija uskoro ne uvaži mišljenja struke i ne produlji stupanje slične odredbe na snagu u vezi s primjenom cirkulacijskih crpki s 2020. na 2030. godinu jer će se tada u slučaju kvara crpke i njezine zamjene novom, visokoučinkovitom također morati mijenjati cijeli plinski kotao!