Katastrofalan potres koji je u posljednjim danima prošle godine pogodio Banovinu, a i onaj koji je početkom proljeća pogodio Zagreb i okolicu uzrokovao je goleme štete na brojnim zgradama, a među vrlo čestim štetama su one na dimnjacima. Koliko god da se radilo o strašnoj tragediji, obnova potresom oštećenih i srušenih zgrada trebala bi značiti priliku za mnoge, ponajviše za graditeljstvo.

Dok mnoge struke u medijima, prije svega arhitektonska i građevinska (što i ne čudi jer su upravo te dvije struke najvažnije za gradnju zgrada), a zatim i ona koja se bavi zaštitom kulturne baštine (naravno, kako bi projekte obnove gotovo sigurno onemogućila!) ističu nužnost svoje uključenosti u takve projekte, ne treba zaobići ni ostale dvije struke sudionika u gradnji, prvenstveno strojarsku (sustavi grijanja i klimatizacije) i elektrotehničku. 

No, ne smije se zaboraviti ni na još jednu struku koja je važna upravo zbog ranije spomenutih dimnjaka, a koja je zadužena za njihov ispravan i siguran rad. To su, dakako, dimnjačari!


Petrinja već dvije godine bez dimnjačara

Stanje u dimnjačarstvu Sisačko-moslavačke županije i nije toliko loše koliko bi se na prvi pogled moglo pomisliti. Uostalom, prema statističkim podacima, ni stanje u gospodarstvu Županije nije toliko grozno koliko to mediji prikazuju ili kako bi se moglo pomisliti na osnovi potresom (i ne samo potresom) devastiranih sela po Banovini. Sama Županija je, naime, u statističkoj sredini Hrvatske (12. po bruto domaćem proizvodu i 14. po indeksu ljudskog razvoja). Kada se pak radi o dimnjačarstvu, iako 31% jedinica lokalne samouprave (od njih ukupno 19) trenutačno nema dimnjačarsku službu ili se to ne može zaključiti iz Registra koncesija Financijske agencije ni sa službenih internetskih stranica općina i gradova, u nekima takvo stanje traje tek godinu - dvije. 

Ono što svakako upada u oči (o čemu je već bilo riječi na našem portalu) je činjenica da već točno dvije godine u Petrinji nema dimnjačarskog koncesionara. Ovlašteni dimnjačar bi sada trebao prvi koji će pomoći na uklanjanju oštećenih dimnjaka i predlagati rješenja za njihovu sanaciju, a u neoštećenim kućama utvrditi jesu li njihovi dimnjaci sigurni za uporabu, tj. neće li možda njihova uporaba dovesti do još većih tragedija. Obližnja Općina Lekenik također nema dimnjačara, no koncesija je tu istekla u lipnju prošle godine. Na tom dijelu Županije, koji je najviše stradao u potresu, dimnjačara još nemaju općine Donji Kukuruzari (koncesija je istekla 2013. godine!) i Sunja (istekla 2017.), dok u moslavačkom dijelu Županije dimnjačarske službe trenutačno nema u Popovači (koncesije za dva dimnjačarska područja istekle su 2017.)  i u Velikoj Ludini (koncesija istekla 2019.).

Najveća dimnjačarska tvrtka ili obrt na području Županije je Dimnjačarski obrt Eldim iz Lekenika koji taj posao obavlja u Glini, Martinskoj Vesi i na jednom (od ukupno šest) dimnjačarskih područja u Sisku. Potom tri tvrtke i obrta pokrivaju po dva grada i općine: Dimnjačarski servis (Hrvatsku Kostajnicu i Hrvatsku Dubicu), Dimnjačarska radnja Kušan (Gvozd i Topusko) i Dimnjačarstvo-Zagreb (Jasenovac i Majur). Uz to, tu je još nekoliko tvrtki i obrta (npr. za preostalih pet dimnjačarskih područja u Sisku), dok komunalne tvrtke obavljaju dimnjačarske poslove u Novskoj (Novokom) i Lipovljanima (Lipkom-servisi).


Sigurnost donosi velika tvrtka  

U susjednoj, Karlovačkoj županiji, čiji je banovinski dio također stradao u potresu, stanje u dimnjačarstvu je slično i također 31% jedinica lokalne samouprave, kojih je ukupno 22, trenutačno nema dimnjačarsku službu. No, takvoj se podudarnosti ne treba čuditi jer je Karlovačka županija i po statističkim pokazateljima razvijenosti (BDP i HDI) gotovo izjednačena sa Sisačko-moslavačkom.

Od sedam općina koje na području Županije trenutačno nemaju dimnjačarsku službu, za četiri (Bosiljevo, Josipdol, Plaški i Vojnić) se nikakvi službeni podaci o tome ne mogu pronaći na internetu. U Tounju je pak natječaj za dodjelu koncesije raspisan 2019., kada je ona istekla i u Draganiću, dok je takva koncesija u Cetingradu istekla još 2015. godine. 

U čak šest gradova i općina Županije o sigurnosti sustava za odvod dimnih plinova bavi se velika dimnjačarska tvrtka. To je Dimnjačar iz Karlovca koji se tim poslom još bavi u Ozlju, Kamanju, Krnjaku, Netretiću i Žakanju. Nakon toga, po broju područja koje pokriva slijedi obrt Energon koji se dimnjačarstvom bavi u Dugoj Resi, Slunju i Rakovici, dok komunalne tvrtke obavljaju dimnjačarske poslove u pet općina i gradova: Ogulinu (SKG), Bariloviću (Srnar), Generalskom Stolu (Komunalno), Ribniku (Azelija eko) i Saborskom (Sabkom).


Gdje i kako najakše pronaći dimnjačara?

U svakom slučaju, oštećenja na sustavu za odvod dimnih plinova u slučaju potresa (ili bilo kojih drugih uzroka) mora utvrditi dimnjačar. To može biti nadležni područni dimnjačar, što je najjednostavnije i najsigurnije (jer on o stanju dimnjaka ima višegodišnju evidenciju) ili pak bilo koji drugi dimnjačar, iz bilo kojeg dijela Hrvatske. Na osnovi takvog nalaza potom se moraju poduzeti odgovarajuće mjere za dovođenje dimnjaka u sigurno i ispravno stanje, kako bi se opasnosti od požara i trovanja ugljičnim monoksidom svele na najmanju mjeru. 

S druge strane, za obavljanje redovitih dimnjačarskih poslova, a to su ispitivanja sustava za odvod dimnih plinova i njihovo održavanje u stanju sigurnom i pouzdanom za uporabu, zaduženi su ovlašteni područni dimnjačari, a njih je najlakše pronaći u Bazi podataka ovlaštenih dimnjačara na našem portalu.