Njemačka uvozi više od 70% energenata, a samo ruski plin, nafta i ugljen, pokrivaju više od četvrtine ukupne potražnje. Kako komentira Deutsche Welle, postoje razne ideje, ali su sve na dugom štapu - kratkoročno, za uvoz iz Rusije nema alternative. Daleko najvažniji opskbljivač energijom je Rusija: 38%uvoza prirodnog plina, 35% od ukupnog uvoza nafte i 25% uvoza ugljena dolazi iz te zemlje. Tako Rusija zadovoljava više od četvrtine ukupnih njemačkih energetskih potreba. Pogodne alternative nisu na vidiku. Samo 15% potrošnje plina Njemačka može pokriti vlastitom proizvodnjom. Veliki dio potrebnog plina se uvozi iz Norveške i Nizozemske. Na neko kraće vrijeme, ove dvije zemlje bi mogle povećati izvoz, ali dugoročno, prema riječima stručnjaka, njihove rezerve se bliže kraju. Kao alternativa dolazi u obzir uvoz ohlađenog tekućeg plina tankerima, recimo iz Alžira, Katara i SAD-a. Međutim, u lukama SAD-a nema postrojenja za utovar tekućeg plina, a u Njemačkoj nema odgovarajućih stanica za istovar. Pored toga, na svjetskom tržištu je teško na brzinu nabaviti veće količine, jer je Japan poslije nuklearne katastrofe u Fukushimi počeo uvoziti mnogo plina. S obzirom na novonastalu situaciju, ponovo je aktualna proizvodnja plina frackingom: koktelom od vode i kemijskih materija plin se izvlači iz velikih dubina zemlje. Međutim, ova tehnologija nosi sa sobom potencijalni veliki rizik, upozoravaju ekolozi. Samo crveno-zelena vlada njemačke pokrajine Donje Saksonije će omogućiti fracking pod određenim uslovima. Međutim, također crveno-zelena vlada Sjeverne Rajne-Westfalije se za sada odlučila protiv frackinga, mada se na dubini do 4.000 metara nalazi preko 220 milijardi kubnih metara metana – znatno više nego rezervi konvencionalnog plina koje se procjenjuju na oko 150 milijardi kubnih metara. S proizvodnom stopom od dvanaest milijardi kubnih metara godišnje, ove rezerve će trajati najviše 15 godina. Kako piše Deutsche Welle, kada bi dozvolila fracking, Sjeverna Rajna-Westfalija bi taj period udvostručila, ali, politički blagoslov za to ne treba skoro očekivati. Pored toga, savezna vlada u svom koalicijskom sporazumu odbacuje fracking sve dok se koriste toksične supstance. Ako se ništa ne promijeni, Njemačka će za 15 godina biti potpuno ovisna o uvozu plina. Osim toga, odavno je odlučeno da od 2018. Njemačka više neće proizvoditi kameni ugljen. Njemačka već sada uvozi taj ugljen, a 25% uvoza je iz Rusije. Samo u slučaju lignita, mrkog ugljena, Njemačka ima zalihe koje bi uz sadašnji tempo proizvodnje mogle da traju još najmanje 200 godina. Njemačko-ruske veze u sektoru energetike nisu samo zasnovane na ovisnosti Njemačke o uvozu iz te zemlje. Ruski Gazprom i Wintershall dogovorili su prije nekoliko mjeseci značajnu razmjenu dionica: Gazprom dobija njemačko skladištenje plina, plus trgovinski kapacitet podružnice Wintershalla, dok ova kompanija dobija dio sibirskih plinskih polja. Pored toga, Gazprom i Wintershall dijele njemački plinovod Gascade dug oko 2.400 km. U Saveznom ministarstvu ekonomije izgleda da nema prigovora na to što je faktički njemačka rezerva plina za hitne situacije – indirektno pod kontrolom ruske države, zaljučuje Deutsche Welle.