Najava direktora LNG Hrvatske, Mladena Antunovića da će gradnja LNG terminala početi polovinom 2016. godine nije u skladu s industrijskom praksom dinamike razvoja projekta s obzirom na trenutno stanje projekta, kažu u ORAH-u. Za LNG projekt nije ishođena lokacijska dozvola te još nisu definirani uvjeti koji proizlaze iz lokacijske dozvole. S ishođenom lokacijskom dozvolom i odabranim projektnim specifikacijama te sa odabranim FEED (Front End Enginering Design) inženjerom i nostrifikatorom, izrada projekta bi trajala 10 do 12 mjeseci. Nakon toga slijedi odabir EPIC (Engineering Procurement Installation Construction) kompanije, odnosno izvođača da bi se moglo započeti s radovima. Sam taj postupak traje oko 12 mjeseci. Spomenuta termoelektrana (TE) kapaciteta 40 MW bi bila premalog kapaciteta da bi se mogle ostvariti optimalne sinergije u odnosu na LNG terminal, stoji u priopćenju.. 
"Osim toga da bi se realizirale sinergije, što je smisao integracije, trebalo bi TE promatrati kao integralni dio LNG projekta, a ne zasebno. Takav pristup bio proizveo harmonizirani i optimizirani projekt, ali je za to nužno krenuti u reprojektiranje projekta. Pored svega gore navedenog, da bi se moglo krenuti u izgradnju LNG terminala nužno je sklopiti potrebne komercijalne ugovore koji će definirati odnose među suvlasnicima, kupcima, proizvođačima plina i sa operaterom terminala (JFA,P MSA, PSA). Bez toga nije moguće započeti s gradnjom projekta, jer ne postoje komercijalni okviri na bazi kojih je moguće zatvoriti financijsku konstrukciju, odnosno financijeri bez definiranih i ugovorenih spomenutih komercijalnih odnosa nemaju garanciju za novac koji posuđuju. Ostaje nejasno kako LNG Hrvatska d.o.o. i u čije ime planira prodavati zakup kapaciteta kojih nije vlasnik, niti može biti vlasnik kao operativna kompanija što je posebno važno znajući da je izjavljeno da RH neće ulagati u taj projekt. Ako bi se krenulo u izgradnju samo jednog, a ne dva spremnika kao što je najavljeno (a nije ranije spomenuto niti u Studiji utjecaja na okoliš niti u Rješenju o prihvatljivosti zahvata za okoliš) tada je potrebno revidirati Rješenje, jer drugačiji projektni parametri generiraju drugačiji utjecaj na okoliš te mjere ublažavanja i kontrole utjecaja na okoliš. Sve navedeno govori da RH ne vodi projekt u skladu sa industrijskom praksom, te je na taj način ugrožena izvedba kapitalnog projekta koji može biti važan za stabilnost i diverzifikaciju opskrbe Hrvatske i Europe. Posebice je zabrinjavajuće ovakvo vođenje projekta obzirom na konkurentske projekte u našem susjedstvu koji se nalaze u višoj fazi provedbe. Kad se na to doda stanje u industriji ugljikovodika gdje su investicije i projekti pod dodatnim opterećenjem uz cijenu nafte od oko 60 US$, razvoj projekta protivno industrijskoj praksi smanjuje vjerojatnost razvoja projekta", stoji u priopćenju.