Iako je hidrauličko frakturiranje donijelo veliku gospodarsku korist SAD-u, u ostalim zemljama u svijetu ono se sporo probija. Osim ekoloških kontroverzi i političkih pitanja koja usporavaju njegovu širu primjenu po svijetu, sada je postala očita još jedna zapreka. Nedostatak dovoljno velikih količina vode, koja je nužna za frakturiranje, pogađa velik broj zemalja i onemogućuje razvoj projekata proizvodnje nafte i plina iz nekonvencionalnih izvora poput škriljaca. Kako pokazuje izvješće američkog Instituta za svjetske resurse (WRI), oko 38% rezervi škriljaca u svijetu nalazi se u potpuno sušnom ili u području s vrlo malo vode.  Stoga će mnoge zemlje zainteresirane za proizvodnju nafte i plina iz škriljaca, a koje raspoložive količine vode moraju usmjeriti prema potrošnji za vodoopskrbu i poljoprivredu, trebati pronaći nove načine za frakturiranje. Na tom tragu su i nastojanja brojnih tvrtki poput američkog Gasfraca  da pronađe zamjenu za vodu u procesu frakturiranja. Ta tvrtka eksperimentira s korištenjem ukapljenog naftnog plina i tvrdi da UNP može omogućiti do 30% veću proizvodnju ugljikovodika nego do sada korišteno hidrauličko frakturiranje s vodom i nastavlja s pokusima u tom smjeru, javlja američki naftni portal 'Rigzone'.