Nema niti mjesec dana da je njemački RWE ušao u opskrbu plinom kućanstava a do sada je njih stotinu promijenilo opskrbljivača a 1.600 nalazi se u postupku promjene, rečeno je jučer na Energy market forumu u organizaciji Poslovnog dnevnika. Ukupno, od početka liberalizacijskih procesa u plinu 2012. provedeno je više od 10.000 zahtjeva za promjenom opskrbljivača. Ipak, dosta je nepoznanica vezano za 1. travnja 2017. kada bi se tržište i "službeno" trebalo otvoriti za sve kategorije kupaca, a INA bi trebala dobiti mogućnost slobodno formirati cijenu svog plina, kojeg je oko 60% na tržištu. "Želimo tržišnu cijenu plina, a ne administrativno određenu. Trenutno je Inin plin zbog izvoznih tarifa nekonkurentan, ali početkom rada LNG-terminala i to bi se trebalo promijeniti", kazao je Damir Škugor iz INA-e. Veliko pitanje je kako će se formirati cijena plina, hoće li rasti ili padati, a ključna pravila treba donijeti novi Zakon o tržištu plina čiji nacrt još nitko nije vidio, što stvara veliku tjeskobu u toj branši. Trenutno nabavna cijena plina za kućanstva iznosi 17 eura/MWh, dok prodajna cijena iznosi 38 eura/MWh. Nikola Vištica iz HERA-e kaže da je udio mrežarine i distribucije u cijeni plina oko 30%, ovisno o karakteru kupca te da u ostalom segmentu cijene može biti tržišnog natjecanja. Antonija Glavaš iz PPD-a je naglasila da najveća financijska prijetnja u troškovima uravnoteženja, za što pravila treba donijeti u najkraćem mogućem roku. Sudionici rasprave su se složili da će u dogledno vrijeme na tržištu od današnjih 36 opskrbljivača odnosno distributera plina, ostati njih četiri-pet koji će moći odgovoriti izazovima tržišne utakmice.
Govora je bilo i o plutajućem LNG-terminalu koji bi se trebao graditi na Krku. Očekuje se da će u narednim godinama cijene tog energenta pasti, a ponuda ne tržištu bit će veća. Direktor LNG-Hrvatske Mladen Antunović kazao je da je ta tvrtka primila obvezujuće ponude za kupovinom pet milijardi m3 plina u periodu od pet godina od strane osam kompanija, uglavnom iz regije. Hrvatski udio u projektu i sudjelovanje u investiciji bit će 25%, dok je ostatak ponuđen tržištu. Sedam kompanija zainteresirano je za gradnju terminala, a tri su se iskristalizirale kao ozbiljne. "Trošak terminala mora biti konkurentan. Želimo postići  4 eura/MWh", kazao je Antunović, precizirajući da će Hrvatska pokušati 50% sredstava za gradnju terminala dobiti iz EU fondova, a na isti postotak financiranja računa i Marin Zovko iz Plinacroa. "Problem nije u plinovodu, bilo bi neozbiljno i upitno ako se bez čvrstih garancija krene u gradnju plinovoda vrijednog 300 milijuna eura", istaknuo je Zovko. Alpiqov konzultant Ivica Jakić kritizirao je politiku da nije konzultirala struku vezano za FSRU tehnologiju, a po njemu Hrvatska se već trebala požuriti s LNG-em ako se želi pozicionirati. Tranzit kroz Ukrajinu prestaje 2018., Gazprom hvata pozicije u Sjevernom moru, a projekt Poseidon je opet aktivan pa treba reagirati brzo.