Na summitu Europske unije 17. i 18. prosinca bit će razgovora o projektu Sjeverni tok 2, kojim bi se količine ruskog plina koje stižu u Njemačku 2019. trebale udvostručiti. Najmanje sedam europskih zemalja zauzelo je stajalište da je povećanje ovisnosti o ruskom plinu protivno europskim interesima i dodatno će destabilizirati Ukrajinu. Protivnici Sjevernog toka 2 su Poljska, Slovačka, Mađarska, Latvija, Litva, Estonija i Rumunjska, a pridružit će im se i Grčka. Sedam oponenata Sjevernom toku 2 nezadovoljni u jer gube novac od tranzita preko svog teritorija ili zato što će morati graditi infrastrukturu prema Njemačkoj.
Iako političkih razloga ne nedostaje, najlakši način da se oponira projektu je onaj pravnički. Jedna škola vjeruje da se EU zakon primjenjuje samo na onshore dio plinovoda na njemačkom teritoriju, te da je offshore dio posve izuzet od tih pravila. EU zakon zahtijeva pristup treće strane, što znači da se pola kapaciteta infrastrukture mora rezervirati za druge potencijalne igrače na tržištu. Drugi pravni pogled kaže da se EU zakoni trebaju primjenjivati i na 200-km njemačke gospodarske zone, što znači da se pristup treće strane treba primjenjivati i na tu dionicu. Različite zemlje, institucije i različiti pravnici drugačije gledaju na problem. EK o problemu intenzivno razgovara i s Bundesnetzagentur, njemačkom federalnom agencijom za struju i plin. Sjeverni tok 2 ide trasom postojećeg plinovoda i imat će produžetke. Razvijaju se tri glavna koridora; kroz finske do švedskih voda, kroz estonske i švedske vode, kroz estonske, latvijske i švedske vode. Samo poljski teritorij nije bio razmatran kao dio rute, no sve spomenute zemlje mogle bi blokirati plinovod. Treći način na koji bi se mogao blokirati projekt je koristeći instrumente antimonopolske politike Europske komisije. Drugi aspekt koji brine EK je gubitak prihoda iz Ukrajine od transportnih taksi, što iznosi 2 mlrd. eura godišnje. Zahvaljujući reverzibilnom toku plina, uglavnom iz Slovačke, Ukrajina je uštedjela 3 mlrd. eura zbog razlike u cijeni transporta plina koju bi plaćala Gazpromu i troškova reverzibilnog toka. EK se pita kako će, u slučaju prekida tranzita kroz Ukrajinu, namaknuti 5 mlrd. eura ključnih za funkcioniranje Ukrajine, piše Euractiv.