Pariški summit o klimi nakon dva tjedna mučnih pregovora završio je tek polovično uspješnim globalnim dogovorom o borbi protiv klimatskih promjena. Cilj dogovora bio je ograničiti porast temperature na Zemlji znatno ispod 2 C u odnosu na predindustrijsko razdoblje, a ako bude moguće čak i na 1,5 C. Čak i ako se ispune obveze o smanjenju ispuštanja stakleničkih plinova koje su preuzele gotovo sve zemlje svijeta, Zemlji prijeti porast temperature od 2,7 do 3,8 Celzija. Tračak nade da će u budućnosti biti više razuma daju odredbe dogovora u kojima se zemlje potiče da postrože obveze. Kako upozoravaju klimatolozi gotovo sve zemlje će morati revidirati preuzete obveze do 2025. i 2030. 2018., dvije godine prije nego dogovor stupi na snagu, zemlje će prvo morati izvijestiti koliki su napredak ostvarile u prijelazu s fosilnog goriva na obnovljivu energiju. Ti će izvještaji biti polazište za nove obveze u smanjenju emisija koje će zamijeniti one što će stupiti na snagu 2020. Ne budu li se te obveze ubrzo revidirale u smislu smanjenog ispuštanja ugljikova dioksida, svijet bi se u idućih deset godina mogao sučeliti s prijetnjom porasta temperature od 3 Celzijeva stupnja, jer je Svjetska meteorološka organizacija već izvijestila da je globalna temperatura već porasla jedan Celzijev stupanj u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Zemlje u razvoju žele svoje obveze uvjetovati jamstvom da će im međunarodna zajednica s više milijarda dolara pomoći u prilagodbi njihovih gospodarstava na obnovljive izvore energije. Zelena akcija upozorava da financiranje čistog razvoja i prilagodbe na postojeće negativne posljedice klimatskih promjena u zemljama u razvoju nije jasno definirano, a povijesna odgovornost razvijenih zemalja nije uzeta u obzir i izuzeta je iz sporazuma. Ranije dogovoreni fond (Green Climate Fund) još je uvijek prazan, iako su se razvijene zemlje obvezale u njega uplaćivati 100 milijardi USD godišnje. „Dio teksta sporazuma koji se odnosi na napuštanje fosilnih goriva sredinom stoljeća i prelazak na obnovljive izvore energije je jasan pokazatelj da u budućnosti neće biti mjesta za fosilnu industriju. Što to točno znači za Hrvatsku? Hitan prestanak ulaganja u projekte poput termoelektrane na ugljen Plomin C, te bušenja Jadrana zbog nafte”, pita se Luka Tomac, koordinator klimatskog programa Zelene akcije.