Hidrauličko frakturiranje koristi u prosjeku više od 20 milijuna litara vode, gdje se samo 10% - 15% vraća na površinu. Međutim, kada se voda vrati na površinu jako je onečišćena i ne može se ispustiti natrag u prirodu bez da se prvo ne obradi prije ponovne upotrebe. Kod superhidrofilnog filtera dovoljno je da voda jedanput prođe kroz njega kako bi se očistila da se ponovno utisne u bušotinu, što je značajna ušteda od količina koje se moraju skladištiti i transportirati tijekom hidrauličkog frakturiranja. Time se smanjuju ukupne količina vode potrebne za takav proces, a potrebni su i niži radni tlakovi, zbog čega je potrebna manja crpka koja troši manje električne energije, što je i bolje za okoliš. Filter ne uklanja samo ugljikovodike, nego i bakterije i ostale čestice koje se miješaju s vodom tijekom frakturiranja škriljca. Superhidrofilna obrada rezultira povećanim protokom vode kroz membranu, kao i inhibicijom bilo kojeg hidrofobnog materijala koji prođe, kao što je nafta, objavio je E&T.