Dobra ekonomija - što je to?
Dobra ekonomija je ona koja vodi računa o ljudima i njihovim potrebama, koja lokalno i solidarno radi za društvo i građane, a ne međunarodne korporacije. Ona se ne događa spontano, treba je napraviti a kao najbolji model ističe se zadrugarstvo, koje počiva na malim novčanim prilozima s kojima se mogu postići značajne promjene u društvu.
Dirk Vansintjan, predsjednik ResCoop-a istaknuo je da je europsko zakonodavstvo od konca 2018. konačno prepoznaje građane u energetskoj tranziciji, što će zemlje članice ubrzo morati implementirati u svoje zakonodavstvo kako ne bi bilo diskriminacije. Sada postaje lako postati vlasnik zadružne elektrane na OIE, te tako smanjiti vlastiti trošak za energiju i utjecati na dekarbonizaciju na lokalnoj razini. Zato bi Europljani trebali "zgrabiti priliku koja im se pruža te napraviti novi demokratičniji balansa između lokalne i globalne ekonomije i to u korist građana", rekao je Vansintjan.
Primjeri najbolje prakse u Europi
U bogatijim zapadnim članicama Europske unije energetsko zadrugarstvo ima respektabilnu tradiciju od bar petnaestak godina, a zadruge članovima nude cijeli niz pogodnosti poput kupnje energije, doznaje se na konferenciji koja je donijela niz primjera dobre prakse.
Primjerice, u Francuskoj zadruga Ener Coop kupuje električnu energiju od lokalnih zelenih proizvođača po zajamčenoj cijeni na ugovor od četiri do 20 godina, a ukupno je 82.000 kupaca te struje, uglavnom kućanstva i mali businessi koji struju plaćaju zadruzi koja radi uz minimalan profit. Ugovor sa zadrugom za svoje viškove imaju sklopljene škole s FN panelima, elektrane na biomasu, male hidroelektrane, a 25% proizvođača je u vlasništvu lokalne samouprave.
Nije neobično da je proizvođač energije i crkva, s panelima na svom krovu, a cilj cijelog modela nije profit već solidarnost i povjerenje. Ukupno 11 francuskih zadruga stoga se povezalo u mrežu koja ima 41.000 članova, koji dobivaju i savjete o energetskoj učinkovitosti. Svaki član zadruge ima pravo na savjete kako optimirati potrošnju energije pa u pravilu troše upola manje od prosječnih kućanstava.
Vjetroelektrane u vlasništvu građana
U Nizozemskoj investitori moraju 15% udjela u projektu vjetroelektrana ponuditi građanima i velik broj JLS odlučio je prihvatiti tu ponudu pa profit od proizvodnje energije ostaje na lokalnoj razini. Članovi nizozemske zadruge De Windvogel financirali su prvu zadružnu FN elektranu, a u dvije godine uspjeli su ishoditi dozvole za čak 15 MW vjetra uz pomoć lokalnih vlasti koje su željele da lokalno stanovništvo participira u proizvodnji zelene energije. Do sada su energetske zadruge u toj zemlji napravile 30 MW vjetroelektrana, što je dosta ako se uzme u obzir vrlo zahtjevna zakonska procedura dolaska do dozvola i bespoštedna borba s velikim kompanijama koje imaju primat.
U britanskom Edinbourgu pak provodi se projekt postavljanja fotonapona na 44 škole a s njih 30 se trenutno razgovara, a šapnjolska zaduga Som Energia u suradnji je s čak 300 jedinica lokalne samouprave te ima snagu od svojih članova u tjedan dana prikupiti nevjerojatnih pet milijuna eura za projekte zelene energije. Kako je rečeno, posebo rade na energetskom siromaštvu a zanima ih i virtualna elektrana.
Švicarski socijalni model
U Švicarskoj primjerice, paralelno funkcioniraju energetske zadruge koje su dio mreže širih usluga, kao što je povezivanje kupaca i lokalnih proizvođača hrane, davanje socijalnih usluga i stambeni projekti, a za te usluge kreirana je posebna lokalna valuta koja omogućava razmjenu. Suradnja energetskih zadruga i lokalnih zajednica kreira atmosferu povjerenja i daje novu vrijednost, a projekti obnovljivih izvora energije u koje se zajednički ulažu potpomažu dekarbonizaciju na lokalnoj razini koja ima niz benefita za zdravlje i lokalnu ekonomiju.
Okupljanje u Zagrebu su organizirale Zelena energetska zadruga i Zelena mreža aktivističkih grupa, ResCOOP i Europska mreža za solidarnu ekonomiju (RIPESS), a podržao ju je niz hrvatskih udruga.
