Nacrt Zakona o sjemenju, koji je Vlada uputila na usvajanje u Sabor, zabranjuje sijanje autohtonog sjemenja starih vrsta i šteti biološkoj raznolikosti. Posrijedi je inicijativa bez presedana u međunarodnoj i EU regulativi. Štoviše, u koliziji je s Međunarodnim ugovorom o biljnim genetskim resursima, Deklaracijom o pravima poljoprivrednika UN-a, te Zelenim planom EU-a. Otuda je jasan otpor koji se zbog te vladine orijentacije manifestira u poljoprivrednim krugovima. Tako se u inicijativu „Sjeme je naše ljudsko pravo“ uključilo već 77 udruga, među njima i Hrvatska poljoprivredna komora koja okuplja sve poljoprivrednike u RH, piše DW. 

Inicijativom tražimo odgađanje donošenja ovog zakona do trenutka donošenja EU-regulative koja će definirati područje sjemenarstva, a trenutno je u postupku“, rekla nam je Silvija Kolar Fodor iz udruge Biovrt – u skladu s prirodom. I ova je udruga članice inicijative. Kolar Fodor upozorava na problematične implikacije uvođenja novog pojma u zakon – sjeme s poljoprivrednog gospodarstva. Radi se dakle o sjemenu koje se uzgaja za vlastite potrebe i ne smije se stavljati na tržište. 

Ekološki naprijed, ostali stoj

Prema stajalištu koje zastupaju sudionici inicijative, to je fatalno ograničenje, jer bi značilo da svi OPG-ovi sa sjemenjem npr. povrća naslijeđenim od predaka ili nabavljenim u razmjenama, njega više ne smiju sijati ako nije upisano u službene sortne liste. Izuzetak bi bili jedino certificirani ekološki OPG-ovi, dok ostali mogu baciti staro sjeme i kupiti ono registrirano na tržištu. Ili se pak upustiti u administrativno zahtjevan postupak upisa na sortnu listu koji najveći dio hrvatskih poljoprivrednika neće uspješno realizirati. 
 
Ni u jednoj EU-članici ne postoji ograničenje uzgoja sjemena za vlastite potrebe koje nije namijenjeno tržištu", argumentira predsjednica udruge Biovrt, „ni u pogledu pojedinih kategorija sjemena, ni u pogledu korištenja isključivo certificiranog sjemena iz Zajedničkog kataloga EU-a." Utisak je da hrvatski zakonski prijedlog izgleda kao da ga je pisala nekakva tržišna konkurencija, a ne domaća politika u interesu ljudi koji se bave poljoprivredom. 

Takva situacija mogla bi odgovarati jedino sjemenarskoj i dorađivačkoj industriji, jer bi naši manji poljoprivrednici morali ili kupovati ili sami dorađivati sačuvano sjeme, što nosi dodatni trošak proizvodnje. Ionako u Hrvatskoj nema dovoljno sjemenja, a pogotovo sjemenja povrća, pa bi to rezultiralo dodatnim uvozom sjemenja i većoj ovisnosti o njemu“, zaključila je Kolar Fodor.