I benzinski i dizelski motori na cesti imaju veći problem s emisijama štetnih plinova nego što se prije mislilo i što nas uvjerava automobilska industrija. Problem je u tome što se deklarirane vrijednosti, testirane u laboratorijskim uvjetima, znatno razlikuju od vrijednosti postignutih na cesti. Razlika između emisija ugljičnog dioksida na testovima i u stvarnom životu može biti čak 40%, dok automobili mogu trošiti čak 50% više goriva, objavio je briselski NGO Transport&Environment, zahvaljujući čijim testovima je i skandal s Volkswagenom otkriven u SAD-u. Koristeći legalne tehnike u laboratoriju, poput optimizacije kontrole motora ili vožnje u višim brzinama, moguće je na testiranju smanjiti CO2 emisije od 40 do 45%, kazao je Greg Archer, iz T&E, no neki novi automobili kao Mercedes A, C i E klase, BMW 5 i Peugeot 308 u laboratorijskim uvjetima pokazuju i 50-postotno smanjenje emisija u odnosu na realne uvjete. Nema dokaza da su proizvođači koristili softver poput VW-ovog tijekom testiranja, no Archer kaže da su podaci "vrlo sumnjivi". Dakako, to znači i povećanu potrošnju goriva, pa i 450 eura godišnje veće troškove na toj stavci. Taj NGO se zalaže za novi sustav testiranja pod nazivom Worldwide Light Vehicle Test Procedure, koji bi na snagu mogao stupiti 2017., a automobilska industrija mu se dosta opire jer podrazumijeva testove na cesti. Cijela priča u fokus stavlja i europske ciljeve o smanjenju emisija CO2, jer petina emisija dolazi od prometa, a Europa se hvali da je upravo velik postotak dizelskih motora zaslužan za smanjenje zagađenja zraka. UBS banka očekuje da će zbog VW skandala doći do manjeg korištenja dizela, bar u manjim vozilima, a mogao bi potaknuti gradove da zabrane dizelske motore i ustanove zone s manjim emisijama, objavio je Politico.