Koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi drastično su se povećale, da bi danas dosegle razinu koja nije dosegnuta u proteklih 800.000 godina, što je dokazano promatranjem uzoraka ledenih polarnih jezgri. Snažan rast tog stakleničkog plina zabilježen je od početka industrijskog doba, a u odnosu na predindustrijsko razdoblje koncentracije CO2 povećane su 40% poglavito zbog emisije fosilnih goriva i masovne sječe šuma. Oceani su peruzeli 30% emitiranog ugljičnog dioksida što je povećalo njihovu kiselost i utjecalo na mikrobiološku ravnotežu. Udio kisika u atmosferi se smanjio, a zabilježen je značajan porast razine temperature zraka iznad kopna, mora i površinske temperature mora. Te podatke iznijela je doc. dr. sc. Valentina Radić da današnjoj dobro posjećenoj radionici Hrvatskog povjerenstva za geodeziju i fiziku Razreda za prirodnoslovne znanosti HAZU-a organiziranoj povodom prije dva tjedna objavljenog petog Izviješća o klimatskim promjenama Međuvladinog odbora za klimatske promjene. Dr. Radić je glaciologinja i koatorica izvješća koje su izrađivali najeminentniji znanstvenici na svijetu. 

To izviješće, peto od 1990., dokazalo je ekstremnu vjerojatnost ljudskog utjecaja na klimatske promjene, te navodi četiri scenarija buduće promjene klime, od najoptimističnijeg do najpesimističnijeg. Prema blagom scenariju koncentracije CO2 u atmosferi mogle bi početi padati sredinom ovog stoljeća. Kada bi emisije ugljičnog dioksida u atmosferi sada drastično pale - što je malo vjerojatno - mnogi aspekti klimatskih promjena osjećali bi se još stoljećima. Posljedice globanog zagrijavanja su već itekako prisutne. "Gotovo je sigurno da će biti više vrućih temperaturnih ekstrema i manje hladnih ekstrema na dnevnim i sezonskim skalama. Toplinski valovi javljat će se češće i biti dugotrajniji iako će i dalje biti povremenih ekstremno hladnih zima", kazala je Radić. Regionalno gledano Arktik će se zagrijavati brže od globalnog prosjeka, a u ekstremnom modelu mogao bi do kraja stoljeća ostati bez leda. Izviješće projecira porast razine mora od 25 centimetara do jednog metra usljed topljenja ledenjaka. Gube se i kopneni ledenjaci a taj proces je najbrži u zapadnoj Kanadi, Europi, na Kavkazu i u Južnoj Americi. To će utjecati na lokalnu hidrologiju. Ipak, Radić je istaknula da su projekcije otapanja ledenjačke mase nepouzdane iz brojnih razloga. 
Akademik Vladimir Paar oponirao je kazavši da je riječ o prirodnom trendu koji se u prošlosti već dogodio. Globalno, temperatura zadnjih 15 godina pada, upozorava Paar dodavši da se ne uzima u obzir činjenica da se količina leda ispod mora na Antarktiku povećala. On drži da se masovno zanemaruje posljedica pojačanog kozmičkog zračenja usljed promjene magnetizma Zemlje, zbog čega se stvara više oblaka što kao posljedicu ima globalno zagrijavanje.