Najveća ekološka katastrofa u povijesti SAD-a počela je 20. travnja 2011. kada je u Meksičkom zaljevu eksplodirala platforma "Deepwater Horizon". Deutche Welle sada nameće pitanje: kamo je nestala nafta koja je istekla u more? Kako podsjeća Deutche Welle, u nesreći je smrtno stradalo 11 ljudi, a nafta je iz bušotine tjednima istjecala u more. Ekološka katastrofa u Meksičkom zaljevu je jedinstvena u povijesti. Naime, još nikada nije isteklo toliko nafte na tako velikoj dubini i to u tako dugačkom razdoblju. More je zagađeno s više od četiri milijuna barela nafte. No danas, sedam mjeseci kasnije, skoro ništa više nije moguće primjetiti - barem na prvi pogled. Andrew Juhl, znanstvenik sa Sveučilišta Columbia u New Yorku, nedavno je brodom obišao Meksički zaljev. On je prije svega htio doznati jedno, a to je kamo je nestala nafta? " U međuvremenu smo uspjeli utvrditi prilično točno koliko je nafte isteklo u more, no nemamo pojma o tome što se s njom dogodilo. Je li se možda proširila na nekom drugom području Ili je ishlapjela? Jesu li je razgradili mikroorganizmi? To je dakle, najvažnije pitanje i na njega nemamo odgovor", kaže Andrew Juhl. Kako nadalje piše DW, to pitanje nije samo stvar puke znanstvene znatiželje. Jer, ako se žele ispravno procijeniti posljedice za životinjski i biljni svijet te ekološki sustav, onda je važno znati što se dogodilo sa 660 000 t nafte. No, čak i ako ona više nije vidljiva, štete po okoliš su ogromne i trebat će desetljeća da bi ih se u potpunosti uklonilo. To predviđa Richard Steiner, nekadašnji profesor ekologije na Sveučilištu Aljaska. On je proučavao i posljedice nesreće tankera "Exxon Valdez" koja se kod Aljaske dogodila 1989. godine. On ističe da najviše zabrinjava baš ono što se ne vidi. "Na pojedinim plažama na Aljasci još uvijek ima između 80 000 i 120 000 l sirove nafte u sedimentnim stijenama. To je strašno. No, još je ozbiljniji problem to što se prema službenim podacima do danas, 21 godinu kasnije, od 30 ugroženih životinjskih i biljnih vrsta oporavilo samo njih 10, dakle jedna trećina", smatra Steiner. Kako nadalje piše DW, neizvjesna je sudbina tuna. Njihovo vrijeme za mriješćenje je tijekom travnja i svibnja, dakle baš kada je ekološka katastrofa u Meksičkom zaljevu dosegla najgore razmjere. Prema sadašnjim procjenama, uništeno je 20% podmlatka. Nije moguće utvrditi ni posljedice po više od 20 vrsta morskih sisavaca. More je na plaže nanijelo tijela više stotina mrtvih delfina. Nitko ne zna koliko ih je uginulo na otvorenom moru, napominje DW. Budući da je do katastrofe na platformi "Deepwater Horizon" došlo na velikoj dubini od 1500 metara, otežana je i procjena štete. Morske struje, vjetar i valovi nose naftu na pučinu. Andrew Juhl kaže da zato znanstvenici brodovima plove na različite lokacije kako bi uzeli probe. "Mjerimo koncentraciju kisika. Detaljno smo proučili i zajednice mikroorganizama i njihov sastav. Istražili smo hranjive tvari u vodi. Drugi znanstvenici su se usredotočili na planktone i prikupili uzorke iz različitih dubina", kaže Juhl. BP je primjenio više od četiri milijuna litara kemikalije koja je trebala spriječiti dizanje nafte na površinu. Takve količine još nikada nisu primijenjene. Ekolozi kritiziraju da su te kemikalije još više zatrovale more. No, ni te optužbe još nije moguće sa sigurnošću potvrditi. Mnoge posljedice ekološke katastrofe u Meksičkom zaljevu vjerojatno će biti vidljive tek deset ili 20 godina kasnije - baš kao i u slučaju nesreće tankera "Exxon Valdez" kod Aljaske, zaključuje Deutche Welle.