U 'Narodnim novinama' br. 117 od 24.10.2012. godine objavljene su dvije nove važne uredbe iz područja zaštite okoliša, točnije o sprječavanju onečišćenja zraka emisijama iz energetskih i procesnih postrojenja. To su Uredba o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora (NN 117/2012) i Uredba o razinama onečišćujućih tvari u zraku (NN 117/2012). Obje je uredbe donijela Vlada na sjednici koja je održana 17.10.2012. godine i to na temelju Zakona o zaštiti zraka (NN 130/2011).
Uredbom o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora, kako se ističe, propisuju se granične vrijednosti emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora, praćenje i vrednovanje emisija, upis podataka o nepokretnim izvorima u kojima se koriste organska otapala ili proizvodi koji sadrže hlapive organske spojeve u registar, način smanjivanja emisija onečišćujućih tvari u zrak, način i rok dostave izvješća o emisijama Agenciji za zaštitu okoliša, način obavješćivanja javnosti, način dostave podataka nadležnim tijelima Europske unije te dopušteno prekoračenje graničnih vrijednosti emisija za određeno razdoblje. Ona sadržava odredbe koji su u skladu s Direktivom 2010/75/EU o industrijskim emisijama (IED) i njome se utvrđuje okvir za provedbu dvije provedbene odluke Europske komisije u vezi s tom Direktivom. Njezine odredbe ne primjenjuju se na istraživačke ili razvojne aktivnosti ili ispitivanje novih proizvoda i postupaka te na otpadne plinove kod odlagališta otpada. Pri tome nepokretni izvori moraju udovoljavati graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u otpadnim plinovima, fugitivnim emisijama, graničnim vrijednostima ukupnih emisija te ostalim zahtjevima propisanima Uredbom. Granična vrijednost emisije pri tome je najveće dopušteno ispuštanje onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnog izvora, osim ako rješenjem izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša nisu određene strože granične vrijednosti. Ispuštanje onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnog izvora utvrđuje se mjerenjem i/ili izračunavanjem emisije.
Propisane granične vrijednosti emisija moraju se postići do rokova i uz uvjete koji su navedeni u čl. 157. Uredbe. Danom stupanja Uredbe na snagu prestaje važiti Uredba o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora (NN 21/2007, 150/2008 i 5/2009). Ona stupa na snagu osam dana od objave, tj. 1.11.2012. godine, osim pojedinih odredbi koje na snagu stupaju kasnije, kako je navedeno u njezinom čl. 160.
Uredbom o razinama onečišćujućih tvari u zraku se, pak, propisuju granične i ciljne vrijednosti za pojedine onečišćujuće tvari u zraku, dugoročni ciljevi i ciljne vrijednosti za prizemni ozon u zraku te, ovisno o svojstvima onečišćujuće tvari, gornji i donji pragovi procjene, granice tolerancije, ciljne vrijednosti, osnovne sastavnice navedenih vrijednosti, pokazatelj prosječne izloženosti za PM2,5, ciljano smanjenje izloženosti na nacionalnoj razini, koncentracija izloženosti, kritične razine, prag upozorenja, prag obavješćivanja i posebne mjere zaštite zdravlja ljudi koje se pri njihovoj pojavi poduzimaju te rokovi za postupno smanjivanje granica tolerancije i za postizanje ciljnih vrijednosti za prizemni ozon. Njome se također propisuju i granične vrijednosti za zaštitu zdravlja ljudi, kvalitetu življenja, zaštitu vegetacije i ekosustava, raspodjela i broj mjernih mjesta na kojima se temelji pokazatelj prosječne izloženosti za PM2,5, i koji na odgovarajući način odražava opću izloženost stanovništva. Ona sadržava odredbe koje su u skladu s Direktivom 2008/50/EZ o kvaliteti zraka i čistijem zraku za Europu i Direktive 2004/107/EZ o arsenu, kadmiju, živi, niklu i policikličkim aromatskim ugljikovodicima u zraku. Propisane vrijednosti veličina iz čl. 1. Uredbe odnose se na : sumporni dioksid, dušične okside, dušični dioksid, ugljični monoksid, frakcije lebdećih čestica po veličini PM10 i PM2,5, olovo, kadmij, arsen, nikl i benzo(a)piren u PM10, ukupnu plinovitu živu, benzen, sumporovodik, amonijak, metanal (formaldehid), merkaptane, ukupnu taložnu tvar, sadržaj olova, kadmija, arsena, nikla, žive, talija i benzo(a)pirena u njoj te prizemni ozon. Uredba stupa na snagu 1.1.2013. godine i tada prestaju važiti Uredba o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku (NN 133/2005), Uredba o ozonu u zraku (NN 133/2005) i Uredba o kritičnim razinama onečišćujućih tvari u zraku (NN 133/2005).