Plitvička jezera najstariji su i najveći nacionalni park u Hrvatskoj. S površinom nešto manjom od 300 km², ovaj je NP najvećim dijelom prekriven šumskom vegetacijom, manji dio travnjacima, a tek jedan posto njegove površine zauzimaju jezera kao najatraktivniji dio Parka. 

Svojom ljepotom ovaj biser oduvijek je privlačio zaljubljenike u prirodu pa je tako Prezidijum Narodne Republike Hrvatske 8. travnja 1949. godine izglasao Zakon o proglašenju Nacionalnog parka Plitvička jezera i time ovo područje iznimnih prirodnih i kulturnih vrijednosti stavio pod trajni i najviši oblik zaštite. 

Proces osedravanja, kojim se formiraju sedrene barijere i stvaraju kaskadno formirana jezera, predstavlja jedinstvenu univerzalnu vrijednost zbog koje su Plitvička jezera, 26. listopada 1979. okrunjena međunarodnim priznanjem upisom na UNESCO-ov Popis svjetske baštine, objavljeno je na stranicama Ministarstva zaštite okoliša i energetike (MZOE). 


Svjetska prirodna baština 

Vizija NP Plitvička jezera iz važećeg Plana upravljanja glasi: "Nacionalni park Plitvička jezera ostat će Svjetska prirodna baština UNESCO-a, hrvatski predvodnik u očuvanju i promicanju jedinstvenih prirodnih i kulturnih vrijednosti u njihovoj valorizaciji kroz održivi turizam, na dobrobit regije, lokalne zajednice i zadovoljstvo posjetitelja". 

Plitvička jezera krasi spoj vode i šume, ali ono što je važno za istaknuti je i bogatstvo prirodne i kulturne baštine. Bogata flora i fauna, raznolikost staništa, arheološki lokaliteti, mlinice i pilane tek su dio vrijednosti NP-a.