Jedanaest timova sudjelovalo je u nedavnom projektu 'Stanford Energy Modeling Forum', koji je ispitao posljedice poreza na ugljik na gospodarstvo i ekologiju. Studija je analizirala model 'recikliranja prihoda' u kojoj se izdvojena sredstva od poreza na ugljik vraćaju poreznim obveznicima putem redovitih povrata poreza ili kompenzacijom putem poreza na dohodak. Svih jedanaest timova dobilo je jednake rezultate: prvo, porez na ugljik je učinkovit u smanjenju onečišćenja okoliša ugljikom, iako je struktura poreza (cijena i stopa po kojoj se ona povećava) važna; drugo, ovakav model neutralizacije poreza preko poreza na dohodak imao bi vrlo mali utjecaj na gospodarstvo u smislu bruto domaćeg proizvoda. "Najvjerojatnije bi došlo da malog usporavanja gospodarskog rasta, no vrijednost smanjenja onečišćenja i usporavanja globalnog zagrijavanje bi značajno zasjenila sam iznos. Dobili smo jake dokaze da je čak i najambiciozniji porez na ugljik u skladu s dugoročnim pozitivnim gospodarskim rastom, čak i ne računajući koristi kojih je sve više u području klime i onečišćenja okolnog zraka.“, naglašavaju autori studije. Analize studije su dosljedno pokazale da će termoelektrane na ugljen biti najveći gubitnici primjenom poreza na ugljik, a troškovi povezani sa zdravstvenim posljedicama drugih onečišćivača koji se oslobađaju izgaranjem ugljena (npr. čađa i živa) su značajni. Postupno ukidanje termoelektrana na ugljena rezultiralo bi značajnim zdravstvenim i gospodarskim koristima za društvo. Također, analize su pokazale da je stopa povećanja poreza na ugljik važnija od početne cijene. Na primjer, porez od 50 USD/t CO2 koji će se povećati za 5% godišnje smanjio bi zagađenje ugljikom za 33% - 56% do 2040. godine. Porez od 25 USD/t CO2 koji raste 5% godišnje smanjio bi onečišćenje za 25% - 50% do istog razdoblja. Međutim, povećanje poreza na samo jedan posto godišnje bi rezultiralo kratkotrajnim smanjenjem onečišćenja za oko 20% - 40%, ali bi razina onečišćenja ugljikom ostala stabilno na tim razinama. Ovi rezultati sugeriraju da bi najučinkovitiji porez na ugljik trebao na početku biti relativno nizak kako bi se porezni obveznici mogli prilagoditi na vrijeme, no s vremenom bi trebao biti sve veći, što bi smanjilo onečišćenje ugljikom od 52% do 2040. godine. Studija je također utvrdila da bi vraćanjem poreza na ugljik preko poreza na dohodak bilo nešto korisnije za gospodarstvo, nego preko dividendi, objavio je Guardian.