NE Fukushima 1 i nakon sedam godina katastrofe predstavlja veliku prijetnju za stanovništvo koje se vrača u obližnja mjesta i gradove jer su i dalje izloženi prekomjernim razinama zračenja, prema novom izvješću Greenpeacea. Izvješće pokazuje da je u gradovima Namie i Iitate, oko 10 km i 40 km od NE Fukushima, razina radijacije i dalje i do 100 puta veća od dopuštenih međunarodnih razina. Greenpeace upozorava da sva područja koja su ispitana, uključujući i mjesta gdje je ljudima dozvoljeno da se vrate, imaju istu razinu radijacije kao aktivno nuklearno postrojenje, unatoč godinama dekontaminacije. Izvješće je alarmantno jer se žene, trudnice, djeca i ostali vračaju u svoje kontaminirane kuće, i izloženi su riziku da prime količine zračenja ekvivalentno rendgenskom snimanju prsa, i to svaki tjedan. Međutim, Vlada Japana tvrdi da razine zračenja u navedenim zonama ne predstavljaju rizik za ljudsko zdravlje, pozivajući se na japanske medicinske stručnjake i Znanstveni odbor Ujedinjenih naroda o učincima atomskog zračenja koji podržavaju njihove tvrdnje. Za čišćenje i dekomisiju na mjestu NE Fukushima  i u okolnoj zoni trenutačno je još zadužena tvrtka The Tokyo Electric Power Company (TEPCO). Ipak, istraživanje Greenpeaca podudara se s novom studijom međunarodnog istraživačkog tima, koja je objavljena u časopisu Environmental Science and Technology. U toj studiji su bili uključujući znanstvenici sa Sveučilišta u Manchesteru, koji su utvrdili da su uranij i drugi radioaktivni materijali, kao što su cezij i tehnecij, bili prisutni u sitnim česticama oslobođenim iz oštećenog nuklearnog reaktora.
Istraživači su u mikročesticama otkrili i uranij iz nuklearnog goriva koji je bio dio ili povezan s mikročesticama bogatim cezijem, emitirane iz nuklearnog reaktora tijekom taljenja jezgre. Čestice su veličine pet μm ili manje (oko 20 puta manje od širine ljudske kose) i ljudi ih lako mogu udahnuti. Prvo se mislilo da su oslobođeni samo hlapivih, plinoviti radionuklidi, kao što su cezij i jod. No, sada je jasno da su oslobođene i male, čvrste čestice od kojih neke imaju vrlo dugo vrijeme poluraspada. Uranij ima vrijeme poluraspada od milijarde godina. Dobivanje kemijskih podataka o rastaljenom nuklearnom gorivu unutar oštećenih nuklearnih reaktora nije moguće zbog visoke razine zračenja, objavio je Greenpeace.