Dvogodišnji embargo na uvoz stare plastike u Kinu ozbiljno je uzdrmao tržišta otpadnih materijala u razvijenim zemljama, stoga su tijekom 2018. i u prvom kvartalu ove godine zabilježene povijesno najniže razine, odnosno pad od gotovo 50% izvoza otpadne plastike prema Kini. Istovremeno je povećan uvoz u druge azijske zemlje (na 1,23 mil. tona). Vijetnam primjerice ima mekša uvozna pravila i tamo je dio kineskih tvrtki već alternativno pokrenulo poslovanje. 

Zabrinjavajuće je što se globalna razina proizvodnje otpada ne smanjuje, nego se otpad nagomilava i time drastično poskupljuje recikliranje i uporabu. Izvoz plastike iz Japana, SAD-a i zemalja EU prema Kini smanjio se na količinu od 1,7 mil. tona u drugoj polovici 2018. godine, a za usporedbu iste zemlje su od 2009., svake godine isporučivale između 3 i 3,6 mil. tona tijekom jednog polugodišta. U Japanu su se posljedično cijene odlaganja plastike povećale za dva do tri puta, dok spalionice sada naplaćuju 37% više po kilogramu preuzete plastike (ranije 25, a sada 40 JEN). 

Problem je izražen u UK gdje je preko 60% plastike završavalo u izvozu, a sada ne postoje stabilna tržišta nego tvrtke za recikliranje sve više taktiziraju s investicijama, jer još čekaju kako će kineska vlada povući ovu odluku. U posljednjem desetljeću Kina je bila idealno svjetsko odredište za plasman globalne otpadne plastike, jer izvoznici nisu morali čistiti niti razvrstavati plastiku, nego se materijal od strane kineskih prerađivača prihvaćao u postojećem stanju.