Županijski centar za gospodarenje otpadom na Marišćini koji bi trebao biti izgrađen 2014. godine, predviđa tehnološka rješenja koja Europa, prvenstveno Njemačka i Austrija, više ne koriste, i koja će vrlo brzo nakon što centar proradi, tražiti sanaciju – upozorava Zdenko Karakaš, direktor Hrvatske udruge poslodavaca u graditeljstvu, nekadašnji ministar graditeljstva i zaštite okoliša, čija je konzultantska tvrtka Agiplan radila na recenzijama planova županijskih centara Marišćina i Lećevica kod Splita.
»Koliko je predviđeno rješenje štetno, vidjet će se kad počne cjelovito korištenje tih odlagališta, ali tada će biti kasno jer povratka više nema«, napominje Karakaš koji je na nedavno održanom međunarodnom simpoziju o gospodarenju otpadom u Zagrebu predstavio svoj rad o rizicima mehaničko-biološke obrade otpada (MBO), koja se predviđa i za Marišćinu, kao i Lećevicu, te buduće županijske centre za gospodarenje otpadom Kaštljun i Piškornica.Kod nas, u Hrvatskoj, predviđena MBO tehnologija zbrinjavanja otpada, upozorava Karakaš koji je obišao većinu naprednijih MBO postrojenja u Njemačkoj i Austriji, uopće ne predviđa biološku obradu otpada kao vani, već samo njegovo sušenje u postrojenju te razdvajanje na gorivu frakciju, vrijedne metale i dio koji se odlaže na odlagalištu. Otpad obrađen takvom tehnologijom, napominje Karakaš, obično se u Europi sav spaljuje, što kod nas neće biti slučaj. Tu će se otpad opet gomilati, ispuštati štetne emisije u zrak, u nadi da će se kroz više godina sagraditi i bioreaktorsko odlagalište u kojem će se otpad prerađivati u plin, a dio u gorivo za cementare. »Mi predviđamo sagraditi bioreaktorsko odlagalište, visine od 30 do 70 metara. U Europi nema postrojenja takvih dimenzija u pogonu. Ovo kod nas će biti, ponovno, neki hrvatski eksperiment«, ističe Karakaš. 
Kako kaže, mišljenje je zatražio i od Njemačkog državnog ureda za zaštitu okoliša iz kojeg mu je odgovoreno kako na odlagalište smije samo organski stabilan, inertan materijal, što u Hrvatskoj neće biti slučaj. Posjetio je i ASA e.V. u Njemačkoj, udrugu koja okuplja više o 50 njemačkih operatora MBO postrojenja. Članice ASA-e godišnje obrade pet milijuna tona otpada, no niti jedna ne koristi tehnologiju kakva će se koristiti kod nas. »U njemačkom Osnabrücku posjetio sam MBO pogon koji je izradila i njime upravlja tvrtka Helector, slične tehnologije kao kod nas – i tamo se sav produkt spaljuje, ništa se ne odlaže. Ista je situacija u Austriji, koja ima četrnaest MBO postrojenja. Zaključak je vrlo jasan – na odlagalište nipošto ne smije ići otpad koji nije stabilan, i koji će stvarati probleme u dugogodišnjem održavanju odlagališta i monitoringu«, uvjeren je KarakašKako napominje, pitanje je postoji li u Hrvatskoj uopće i potreba da se proizvodi gorivo iz otpada, kao u Austriji i Njemačkoj, čiji je velik dio industrije tom gorivu prilagođen. S ovakvim stanjem u građevinarstvu, zaključuje, upitan je opstanak i tri cementare koje u Hrvatskoj imamo, i koje bi to gorivo jedine mogle koristiti. 
»Na sve to sam upozoravao i prošlu, dugo već upozoravam i ovu Vladu. Stara je vlast problem, međutim, gurala pod tepih, a ova još i ne zna koliko kostura, i kakvih, ima u ormaru. Prije svega, kad se država upuštala u MBO tehnologiju, morala je ili napraviti svoje, ili prepisati tuđe, provjerene propise koji to reguliraju, no nije učinjeno ni jedno ni drugo. Niti jedan važeći strateški dokument, zakon ili pravilnik koji se tiče otpada, u Hrvatskoj ne obrađuje pitanja postupanja s MBO tehnologijom. Drugim riječima, mi uopće nemamo zakonske regulative za ovo područje, a planiramo graditi velika MBO postrojenja uzduž i poprijeko države, što je velik rizik«, zaključuje Karakaš u Novom listu.