Udruga za zaštitu okoliša Resnik uoči 14. sjednice Gradske skupštine Grada Zagreba održala je prosvjedni performans „Kaos s otpadom: Novo odlagalište građevnog otpada u Resniku je nezakoniti i štetni projekt interesnog lobija“, budući čini još jedan korak „napuljizaciji“ Grada Zagreba, donošenjem i tzv. Provedbenog programa mjera postupanja s materijalom od uklanjanja i građevnim otpadom nastalim u postupku obnove zgrada oštećenih potresom na području Zagreba. Programom se, pored svog postojećeg kaosa, provodi daljnja uspostava višestruko štetnog i nepotrebnog odlagališta građevnog materijala i otpada sa drobilicama u Resniku i postupanja na štetu građana Zagreba i šire, njihova okoliša i zdravlja, koje gradi gradonačelnik u Resniku i najavljuje i treće odlagalište, sada na još nama nepoznatoj lokaciji u Zagrebu. 

Projekt „privremenog“ skladištenja i odlagališta u Resniku polazi već od nezakonitog proizvoljnog „ad hoc“ odabira lokacije za odlagalište/skladištenje materijala sa drobilicama u Resniku koja, uz sva postojeće zagađenja, će proizvoditi iznimno opasne mikro lebdeće čestice koje uzrokuju ogromne zdravstvene i ekološke probleme, i to u gusto naseljenom području na Zagrebačkom vodonosniku, na vodozaštitnom području, bez potrebnih procedura i prethodnih studija. 

OPG-ovi na području Resnika

Osobito treba ponovljeno istaknuti da na navedenom području odlagališta i u neposrednoj blizini, 34 OPG-a proizvode hranu i opskrbljuju 80% potreba Grada Zagreba (tzv. „trbuh Grada Zagreba“). Pored što je ovakvo postupanje Grada Zagreba neutemeljeno na propisima, ekološki i zdravstveno iznimno štetno i nedopustivo, ovakav način „gospodarenja otpadom“ nije ekonomski opravdan i povećava troškove gradnje, suprotno gospodarenju građevnim otpadom na održivi način prema EU regulativi i načelima cirkularne ekonomije. 

Naime, prema zakonskim propisima dužni smo ponovno oporabiti najmanje 70% građevnog materijala nastalog od rušenja, a materijal treba prvenstveno izdvojiti i ponovno uporabiti na samoj lokaciji nastanka/gradilištu što pojeftinjuje gradnju i troškove investitora i smanjuje troškove prijevoza i zagađenja okoliša. To je pokazala i najbolja EU praksa. Osim toga, materijal od rušenja objekata je vlasništvo investitora koji ima materijalnu i financijsku vrijednost, a izvođač ga mora prvenstveno ponovno uporabiti na mjestu nastanka. Umjesto toga, Programom se od vlasnika traži da se istog odrekne, te da se isti odvozi na lokcaiju tzv. „privremenog skladišta“.