Izviješće UN-a o klimatskim promjenama, objavljeno u utorak pod znakovitim nazivom "Heat is on" pokazuje da se svijet suočava se s katastrofalnim temperaturnim porastom od najmanje 2,7 ° C ako zemlje ne ojačaju svoja klimatska obećanja (koja mahom i ne provode). 

Upozorava se da bi trenutna obećanja zemalja smanjila količinu ugljičnog dioksida u atmosferi za samo oko 7,5% do 2030., što je bitno manje od 55%, za koliko znanstvenici kažu da je potrebno da bi se rast temperature povećao do 1.5 Celzija, što je cilj klimatskog summita COP26 koji se otvara u Glasgowu ove nedjelje. Kada bi sva obećanja 192 zemlje prema Pariškom sporazumu iz 2015. bila objedinjena (i ispoštovana), dogodilo bi se povećanje emisija za 16% do 2030. u odnosu na 2010. što bi još uvijek s 60% šanse dovelo do zagrijavanja od 2,7 Celzija do kraja stoljeća. Time bi život za milijune ljudi na Zemlji postao bitno teži, konstatira se u izvještaju. Dakle, potreban je napor bitno veći od onoga koji države žele napraviti. 


Emisije su pale za oko 5,4% lani tijekom COVID zaključavanja, ali samo oko petine potrošnje za gospodarski oporavak bilo je usmjereno na napore koji bi smanjile ugljični otisak. Taj neuspjeh da se "obnavlja bolje" unatoč obećanjima vlada širom svijeta, bacaju sumnju na svjetsku spremnost da se dogodi ekonomski pomak potreban za rješavanje klimatske krize, konstatira UN. 

Neto nula - 'malo Morgen'

António Guterres, glavni tajnik UN-a, opisao je nalaze kao "gromoglasni poziv za buđenje" svjetskim vođama, dok su stručnjaci pozvali na drastično djelovanje protiv fosilnih goriva. Iako je više od 100 zemalja obećalo postizanje neto-nula emisija oko sredine stoljeća, to ne bi bilo dovoljno da se spriječi klimatska katastrofa, prema izvješću emisija UN-a, koje ispituje rascjep između namjera zemalja i nužnih djelovanja. 

Do sada je 49 zemalja objavilo svoje neto-nula klimatske ciljeve. Dakako, utvrđeno je da su mnoga neto-nule obećanja nejasna, a ako ih ne prate strogi rezovi u emisijama, ovog desetljeća prijeti zagrijavanje potencijalno katastrofalnih razmjera. Do COP26, zemlje su trebale podnijeti nacionalne planove o smanjenjima emisija - nazvani nacionalno utvrđeni doprinosi (NDCS) - u sljedećem desetljeću, što je zahtjev u okviru Pariškog klimatskog sporazuma. 

No, UNEP izvješće je otkrilo da je samo polovica zemalja dostavila nove NDC-ove. Velikim emiteri, uključujući Kinu i Indiju još uvijek trebaju objaviti ​​svoje planove protiv globalnog zagrijavanja, a nekoliko drugih vlada - uključujući Rusiju, Brazil, Australiju i Meksiko - predstavila je slabe planove koje nisu bile poboljšanje njihovih pariških obećanja.