Nedavna studija NASA-e pokazala je da se ozonska rupa iznad Antarktika promijenila u kemijskom sastavu, iako je veličina i dalje ista. Koncentracije ozona se polako vračaju na prijašnju razinu, dok se razine klora u atmosferi spuštaju za oko jedan posto godišnje. Dr. Braathen iz Svjetske meteorološke organizacije (WMO) tvrdi da je to rezultat Montrealskog protokola iz 1987. godine, kojim je iz uporabe potpuno izbaceno korištenje freona, halona i drugih halogeniranih ugljikovodika. Znanstvenici naglašavaju kako se već posljednjih 20-30 godina nije primijetilo veliko oštećenje ozonskog omotača,a posljednje izvješće pokazuje da je Montrealski protokol bio zapravo učinkovit. Iako je razina koncentracije ozona iznad Antarktike još uvijek niža nego prije 30-40 godina, znanstvenici su uvjereni da do pogoršanja neće doći. Procjenjuje se da će se od sada vidjeti postupno, ali sporo, poboljšanje tijekom sljedećih desetljeća. Kako se iznad Antarktika razmjenjuje manja količina zraka u odnosu na ostatak atmosfere, promjene će trajati duže. Ozonski omotač iznad Antarktike trebao bi se potpuno oporaviti do 2060., 2070. ili 2080. godine, a može čak doći i do 'super-oporavka', što znači da će u budućnosti biti još više ozona nego prije 30-40 godina, prognoziraju znanstvenici. No, Braathen objašnjava kada bi se svi staklenički plinovi zabranili već danas, u nekim zemljama, ljudi bi jednostavno bacili stare hladnjake, zamrzivače, možda i stare aparati za gašenje požara u prirodu, gdje bi polagano korodirali i ispustili štetne plinove u atmosferu. U suprotnom, ako bi netko pokupio svu takvu opremu koja sadrži stakleničke plinove, to bi moglo ubrzati oporavak ozonskog omotača za oko 5 ili 10 godina. Uglavnom, Braathen tvrdi da nije bilo Montrealskog protokola i da je svijet nastavio koristiti stakleničke plinove kao i prije, danas bi bili suočeni s pravom ekološkom katastrofom, objavio je Sputnik International.