Hrvatska ima odlagališta otpada stara 30 i više godina na kojima je stoji 25 milijuna t otpada. Koliko je vrijednih sekundarnih resursa na takvim deponijima prikazano je u Njemačkoj, gdje otpad najviše sadrži minerala (20 % - 60 %) pa papira i kartona (10 % - 20 %), plastike (5 % - 10 %), stakla (2 % - 4 %), željeza (1 % - 4 %), drva (1,5 % - 3 %) itd., prema Öko-Institut iz Freiburga. Iako minerali znaju činiti i više od polovice sadržaja otpada, troškovi rudarenja mineralnog otpada često su veći od samih prihoda koji se ostvari njihovom prodajom. Prepreke se javljaju i kod papira jer njegovo izdvajanje iz otpada je složen proces, a problem je i njegova kvaliteta i probijanje na tržište, s obzirom na to da papir potječe iz otpada. Procjenjuje se da u Hrvatskoj ima 2,5 mil. – 5 mil. t papira na deponijima koje bi uz cijenu od 0,5 kuna/kg vrijedili 1,25 mlrd. – 2,5 mlrd. kuna. Također treba uzeti u obzir i troškove rudarenja koji bi uz prosječni trošak od oko 100 kuna/t bili ukupno  između 250 mil. – 500 mil. kuna. No, opet sve to ovisi kako će tržište prihvatiti takav 'novi' proizvod. Prema tome, rizici rudarenja na odlagalištima otpada su veliki i zahtijevaju detaljniju analizu. S druge strane, takvi projekti bi bitno smanjili rizike od požara, eksplozija te ograničili emisije procjedne vode i neugodnih mirisa. U konačnici, istraživanje izvodljivosti rudarenja treba provoditi tijekom pripreme projekata, što bi značilo da budući investitori u sanaciju smetlišta trebaju zahtijevati  da projektant napravi i analizu opravdanosti rudarenja starih odlagališta. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, kao glavni financijer sanacija odlagališta otpada u Hrvatskoj, trebao bi uz projekte sanacije deponija propisati i istraživanje opravdanosti rudarenja odlagališta otpada, odnosno da se provede stručna revizija projekta, mjere smanjenja rizika i pomoć projektantu i investitoru, objavio je TEHNOEKO.