Nakon razarajućeg potresa na Banovini, a i onoga koji je na proljeće unesrećio Zagreb i okolicu, pojavilo se, jasno, pitanje tko će sve i kako obnavljati sve oštećene i uništene zgrade. Naravno, ponajprije bi trebalo odrediti što takva obnova treba podrazumijevati: sanaciju (tj. povrat zgrade u stanje prije potresa) ili rekonstrukciju (tj. izvedbu zgrade tako da ne samo bude obnovljena, već i izvedena u skladu sa sadašnjim stanjem tehnike, a samim time i potresno otpornija).
Na žalost, pokazalo da sanacija zgrada oštećenih u Domovinskom ratu na Banovini nije bila dobro rješenje, koliko god je time u kratkom roku i razmjerno jeftino stanovnicima tih područja vraćen krov nad glavom (i što god o tome mislili raznorazni 'političari opće prakse' i 'estradne zvijezde').
Tko sve treba sudjelovati u obnovi?
Postavlja se pitanje tko bi sve od stručnjaka trebao biti zadužen za takve obnove, pri čemu će očito najveći dio obnove svakako biti na arhitektima i građevinarima, no nikako se ne smije zaboraviti na preostale struke uključene u građevinarstvo: strojarsku i elektrotehničku. Primjerice, strojarski projektanti, ovlašteni inženjeri strojarstva, zaduženi su u zgradama za sve u vezi s grijanjem i klimatizacijom, a to znači i za dimnjake, čija se neispravna i neodgovarajuća izvedba upravo pokazala kao iznimno opasna u slučaju potresa.
No, dok arhitektonska i građevinska struka u medijima već ističu svoju važnost i značaj pri skoroj obnovi (baš kao i 'zloglasni' zaštitari kulturne baštine koji će takve projekte unedogled otegnuti i poskupiti, ali to je već druga priča), čini se da 'strojari' i 'električari' šute. Pri tome bi valjalo izdvojiti nedavni istup predsjednice Hrvatske komore inženjera građevinarstva koja je pojasnila razliku sanacije i rekonstrukcije zgrada, upozorivši time da bilo kakve rasprave u javnosti na temu (ne)ugrađivanja armature u kuće na Banovini u sklopu obnove nakon Domovinskog rata nemaju smisla (pitanje je samo tko ju je čuo i htio čuti).
S druge strane, Hrvatska komora inženjera strojarstva je za sada na svojim stranicama samo objavila da je Stožeru civilne zaštite uputila dopis kojim nudi pomoć, no nikakvog značajnijeg istupa u medijima (televizija, radio, internetski portali), gdje bi se istaknula nužnost prisutnosti strojarskih projektanata pri obnovi potresom oštećenih zgrada, očito nije bilo.
Arhitekti nisu jedini
Zanimljiv je bio i nedavni istup predsjednika Društva arhitekata Zagreba na Radio Sljemenu koji je izravno pozvao građane da se za obnovu obrate isključivo arhitektima. Na to je u otvorenom pismu odmah reagirao ugledni hrvatski stručnjak za dimnjake i sanacije metalnih konstrukcija Ivan Strelar, dipl. ing. Iz tog pisma valja izdvojiti sljedeće: "Kakva je to žalosna reklama koja koristi tragediju pučanstva? Niti malo osjetljivosti i preskakanja kompetentnosti svih ostalih struka. Koja je to kompetentnost arhitekta za stabilnost, čvrstoću, elastičnost, održivost i ostale fizičke značajke sigurnosti života i zdravlja ljudi. Svjedok sam određenih loših i opasnih projektnih rješenja dimnjaka, konstrukcija, krovišta nakon potresa u Zagrebu od kojih neka nisu bila izvodiva. Arhitekti, molim Vas, držite svog hvalevrijedog zanimanja oblikovanja za život ugodnim. U zadnjih 30 godina sjeverni dio Zagreba načičkan je s izložbom - galerijom objekata na čijoj izolaciji rastu gljive i alge zelenkaste boje, s upucanim cijevima fasadnih plinskih aparata i vanjskih klima-jedinica, bez uličnih nogostupa, a sve to uredno dokumentirano i s potpisima 'neobjašnjivog projektnog nadzora'. Kada ste se Vi pobunili i popisali na listu srama izvoditelje loših gradnji i dali kritični osvrt na upropašteni urbanizam Trešnjevke i sjevernog dijela grada..."
U svakom slučaju, zaključak je jasan: u obnovi potresom oštećenih i uništenih zgrada ravnopravno trebaju sudjelovati sve struke u graditeljstvu, svaka u području za koje je zadužena, a u javnosti nastupati tako da se ostale struke ne zanemaruju.
