Većina tih resursa ostala je netaknuta zbog stalnog nasilja u zemlji, a u međuvremenu je vrijednost mnogih minerala naglo porasla, potaknuta globalnim prijelazom na zelenu energiju. U izvješću afganistanske vlade 2017. procijenjeno je da bi novo mineralno bogatstvo Kabula moglo iznositi čak 3 trilijuna dolara, uključujući fosilna goriva. Za litijem, koji se koristi u baterijama za električne automobile, pametne telefone i prijenosna računala, vlada neviđena potražnja, s godišnjim rastom od 20% u odnosu na samo 5-6% prije nekoliko godina.
Dopis Pentagona
U dopisu Pentagona Afganistan je nazvan Saudijskom Arabijom litija i predviđeno je da bi ta ležišta mogla biti jednaka Boliviji - jednoj od najvećih na svijetu, dok su cijene bakra, kojeg Afganistan nakon željeza ima najviše, lani porasle za 43%. Više od četvrtine budućeg rudnog bogatstva Afganistana moglo bi se ostvariti proširenjem rudarskih aktivnosti, no problem je što za sada ne postoji nikakva infrastruktura u zemlji.
Kao proizvođač gotovo polovice svjetske industrijske robe, Kina podmiruje veliki dio globalne potražnje i sada se smatra da će Peking, koji je već najveći strani ulagač u Afganistanu, predvoditi utrku za pomoć zemlji u izgradnji učinkovitog rudarskog sustava za podmirivanje nezasitnih potreba za mineralima.
Ranjiva Kina
"Talibansko preuzimanje vlasti dolazi u vrijeme kada dolazi do krize u opskrbi ovim mineralima u doglednoj budućnosti a Kini su oni potrebni", rekao je za DW Michael Tanchum, viši suradnik na Austrijskom institutu za europsku i sigurnosnu politiku. Kina je već u poziciji u Afganistanu za vađenje ovih minerala, a nedavne izjave talibanskih i kineskih dužnosnika idu za tim da će "Kina igrati veliku ulogu u afganistanskoj obnovi i gospodarskom razvoju". Kina želi Afganistan uključiti u svoju inicijativu Pojas i put za transport robe put Europe, a prelijevanje nasilja u ostale azijske zemlje učinilo bi mrežu naftovoda i plinovoda kojima se opskrbljuje Kina vrlo ranjivom.
Jedan od rudarskih divova azijske elektrane, Kineska metalurška korporacija (MCC), već ima 30-godišnji zakup za vađenje bakra u afganistanskoj provinciji Logar. Neki analitičari se pitaju hoće li režim imati interesa i kompetencija za eksploataciju prirodnih resursa s obzirom da prihode trenutno ostvaruju od trgovine drogom, jer ti su resursi bili u tlu i 90-ih godina prošlog stoljeća, pa se industrija ipak nije razvila.
