Europska unija je u 2020. godini vlastitom proizvodnjom pokrila 42 posto potreba za energijom, dok je 58 posto otpadalo na uvoz.
U energetskom miksu EU-a u toj godini na naftu i naftne derivate otpadalo je 35 posto. Zatim, slijede prirodni plin (24 posto), obnovljivi izvori (17 posto), nuklearna energija (13 posto) i kruta fosilna goriva (11 posto).
Rusija je u promatranom razdoblju bila vodeći dobavljač prirodnog plina, nafte i ugljena za članice EU-a. Ruski uvoz tako je podmirio 24 posto energetskih potreba EU-a.
Prirodni plin, vodeći energent koji se koristi u proizvodnji električne i toplinske energije u EU-u, bio je najviše izložen uvozu iz Rusije. Naime, na ruski plin je otpadalo 46 posto europskog uvoza tog energenta, pokrivajući 41 posto bruto raspoložive energije dobivene iz prirodnog plina.
Najmanja uvozna ovisnost
Promatrajući izloženost uvozu iz Rusije, sirova nafta, koja se koristi u proizvodnji goriva i petrokemijskoj industriji, nalazi se na drugom mjestu. Jer, čak 26 posto sirove nafte u EU-u u toj godini uvezeno je upravo iz Rusije. EU je tako podmirila 37 posto svojih potreba za energijom.Na koncu, objavio je statistički ured EU-a Eurostat, kruta fosilna goriva (kao što je ugljen) imala su najmanju uvoznu ovisnost o Rusiji. Ta je zemlja u korištenju čvrstih fosilnih goriva u Europskoj uniji sudjelovala s 19 posto.
Također, EU je u 2020. uvezla 53 posto kamenog ugljena iz Rusije. Radi se o udjelu od 30 posto u potrošnji kamenog ugljena u EU-u.
