Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) je postigla konsenzus oko iznosa naknade za priključenje energetskih objekata, a suma će biti poznata ovo ljeto, izjavio je predsjednik Upravnog vijeća Željko Vrban na 13. konferenciji Lidera Energetska budućnost Hrvatske u utorak. Naime, HOPS je početkom mjeseca primao zahtjeve za EOTRP-ove (analiza mreže koja uvažava stanje mreže i mogućnost priključenja), koji bi trebali biti iskalkulirani do početka rujna pa je ljeto krajnji period do kada bi se trebala znati cijena koštanja priključka.
Na kritike da projekti obnovljivih izvora zbog te velike nepoznanice stoje, Vrban je rekao da „nismo tako loši u dekarbonizaciji“, te naveo podatak da je Hrvatska deveta odnosno peta zemlja u EU-u kad je riječ o udjelu zelene energije u proizvodnom miksu. Za kašnjenje od šestotinjak dana u donošenju naknade za priključenje Vrban je komentirao da je to „vjerojatno kratkoročno imalo utjecaja, jer je velik broj projekata koji su odobreni mogao ići u realizaciju, a pitanje je zašto se ne realiziraju“. HERA je uzevši tako dug period za odlučivanje pokušala objasniti svoju odgovornu poziciju nakon što su ODS i HOPS dali svoje prijedloge, rekao je Vrban, naglasivši da je Agencija odgovoran regulator, koji bi „800 mil. eura desetgodišnjeg investicijskog plana HOPS-a trebao prebaciti na kupce“. Cilj je da se treba naći omjer financiranja iz tri moguća izvora – mrežarine, naknade za priključenje i državnog proračuna/EU fondova.
Nulti priključak netko plaća
Tendencija da se cijena priključenja ne prebacuje na investitore sve je dominantnija. Državni tajnik Ivo Milatić osvrnuo se na zahtjev investitora koji traže nultu cijenu priključka, rekavši da „nula nije nula, netko je platio da bi oni imali nulu“, a naglasio je i da spornih 800 mil. eura HOPS-ovog 10-godišnjeg plana „nije potrebno odmah“. Državni je tajnik u uvodnom govoru rekao da je za mrežu osigurano 440 mil. eura iz Modernizacijskog fonda, te da se stalno povlači teza da mrežu treba financirati grantom, "a novaca ima i država", dodao je. „HERA i HOPS su shvatili što im MINGOR govori da elektroenergetska mreža 400 kV treba biti sagrađena državnim novcem i grantom. Nema druge mogućnosti, osim ako sve investicije budu opterećene, a mi bi postali nepopularni za investicije“, rekao je uvodno.
U nekoliko je navrata Milatić rekao da novac nije toliki problem, jer ga je „moguće nabaviti“, koliko činjenica da projekti za izgradnju EE mreže mahom nisu spremni za realizaciju. Kritizirao je HOPS i zbog padajućih postupaka javne nabave, koja bi „trebala biti dinamička“, te da bi tvrtka trebala otvoriti još jedan dvotjedni vremenski prozor u kojem prima zahtjeve za priključak. Odbacio je teze o spekulantima u sektoru OIE, kazavši da je ozbiljan novac uplaćen za projekte HROTE-u, a „natječaj za premijski model koji se ostao dužan bit će nadoknađen“.
Natječaji: ili privatno ili državno zemljište
MINGOR će „polako krenuti“ i s natječajima za energetsko odobrenje za projekte na državnom zemljištu, a investitori čiji projekti su dijelom na privatnom, a dijelom na državnom zemljištu, morat će revidirati projekte tako da su sasvim na državnom ili na privatnom zemljištu. Država je odbacila 90 projekata, rekao je, naglasivši da se u Radničkoj radi odgovorno.
Milatić je ustvrdio da će Hrvatska do kraja godine imati 1.500 MW OIE na mreži, čime je ostvarila svoj cilj. Novi Nacionalni i energetski klimatski plan (NECP) koji je pred predajom EK, bit će znatno ambiciozniji, a kalkuliran je, tvrdi Milatić, prema procjeni potrošnje. U NECP-u se ide za tim da zemlja ima 10,5 GW instaliranih kapaciteta, od čega 4 GW solara i 2 GW vjetroelektrana te 318 MW geotermalnih elektrana do 2030., što je državni tajnik ocijenio „dosta konzervativnim i realnim te ostvarivim“. Najavio je da će država mijenjati zakon kako bi se olakšale investicije u geotermalne elektrane, koje sada imaju dva kompleksna postupka, a radit će i na tome da se HROTE osnaži, jer geotermalna energija ne može postojati bez premijskog financiranja.
Problem snižavanja mrežarine
Maja Pokrovac iz Udruženja OIE rekla je da je 15 investitora od HOPS-a dobilo kalkulaciju troška priključenja vrijednu milijardu eura te se zapitala je li u redu da njih 15 snosi trošak izgradnje cjelokupne mreže, bez ikakvih čvrstih ugovora kada i kako će im to biti nadoknađeno, na što ni jedna financijska institucija neće pristati. Govoriti o spekulantima u tom sektoru je po njoj „opasno“, jer sada postoji sustav, investitori imaju ograničen i vrlo napet rok za realizaciju projekata. To će udruženje uskoro krenuti u izradu studija za potrebe pohrane energije.
Ivo Čović iz HGK-ovog udruženja OIE zauzeo se za dizanje mrežarine, koja mora biti temeljni financiranja poslovanja operatora elektroenergetske mrže. „Ni jedna država nema baš nulti trošak priključenja, ali neka on bude što niži, političari su sojetljivi a mi pričamo o jednoj-dvije 'lipe'. Po primjeru Plinacra, gdje se iz mrežarine vraćao kredit za izgradnju plinovoda treba raditi i elektroenergetsku mrežu, koja služi svima. Prevažno je da se radi 200-300 mil. eura ugrožava kvalitetnija budućnost“, rekao je Čović.
Kolak: Nitko nas ne traži transformatore
Na okruglom stolu zapaženo otvoren istup imao je Gordan Kolak, predsjednik Uprave Končara koji je rekao da se u zelenoj tranziciji ne vodi računa o stvarnim kapacitetima industrije, a i mrežarina iz koje bi se trebale financirati investicije je smanjena prije koju godinu. „Nije mi sasvim jasno ni tko će napraviti te elektrane, ni tko će ih platiti ni kako će se one spojiti na mrežu. Govorimo o projektima 5-6 GW solara u narednih pet do šest godina – na koju mrežu ćemo ih spojiti? Dalekovod sudjeluje u izradi idejnih rješenja, zatim treba mijenjati Državni prostorni plan pa treba napraviti idejni projekt, koji je temelj za lokacijsku dozvolu i glavni projekt, kako bi se izdala građevinska dozvola, što traje barem tri godine. Tu je i ugovaranje - samo tenderi traju godinu i pol. Prije 2028. nećemo napraviti ni jedan kilometar nove mreže. Još tri godine treba za izgradnju, do 2031. toga neće biti. Kako ćemo spojiti te nove elektrane?“, bio je iskren Kolak.
Dodao je da su u susjednim zemljama sve češća isključivanja proizvodnih kapaciteta radi zagušenja te se zapitao jesmo li uskladili želje sa stvarnim kapacitetima industrije. Končarova knjiga narudžbi dvostruko je punija od mogućnosti proizvodnje, što je uobičajeno, a sada od njih „nitko ništa ne traži pa ni transformatore“. Dodao je da se u ozbiljnim zemljama rade predikcije i kupci zakupljuju kapacitete unaprijed, sklapajući ugovore za godine unaprijed.
