Komplicirani zakoni
Iz INA-e pojašnjavaju da Zakon o biogorivima navodi kako je bioetanol etanol koji se proizvodi od biomase i/ili biorazgradivoga dijela otpada, da bi se koristio kao biogorivo. Istovremeno se ta biomasa definira kao biorazgradivi dio proizvoda, otpada i ostataka biološkog podrijetla iz poljoprivrede (uključujući tvari biljnoga i životinjskoga podrijetla) u što spada i miskantus. Također, Zakonom se potiče proizvodnja bioetanola iz lignoceluloznih sirovina, a Direktiva za obnovljive izvore energije pod lignoceluloznim sirovinama izrijekom definira miskantus kao sirovinu za proizvodnju naprednih biogoriva, dok Zakon o biogorivima predstavlja alat kako implementirati tu direktivu u naš zakonodavni okvir.
Pri tom treba znati da Zakon o drvenastim kulturama kratkih ophodnji opisuje način uzgoja brzorastućih biljnih vrsta za proizvodnju biomase, pri čemu Pravilnik o popisu biljnih vrsta za osnivanje drvenastih kultura kratkih ophodnji te načinu i uvjetima pod kojima se mogu uzgajati izrijekom spominje miskantus (Miscanthus x giganteus).
Uvoz
INA je do sada biogoriva primješavala koristeći sirovine iz uvoza, jer je Hrvatska nepoticajnom politikom ugasila domaću proizvodnju, što je neoprostivo, a u istoj su poziciji i drugi opskrbljivači derivatima, koji ovise o skupim biogorivima na EU tržištu. U INA-i, čiji partner MOL odnedavno proizvodi biogoriva u Mađarskoj, kažu da su do sada ciljevi ispunjeni u potpunosti, u skladu s tehnološkim mogućnostima i dostupnosti pojedinih biokomponenti na tržištu. "S obzirom na sve više zahtjeve u narednom razdoblju 2021.-30. i smanjenu dostupnost naprednih biogoriva, postoji određeni izazov u ispunjenju za sve opskrbljivače i obveznike na tržištu Republike Hrvatske, ali i Europske unije. Međutim, INA će poslovati u skladu s najboljim praksama i poštujući sve regulative.", kažu na naš upit.
Projekti u vodiku
Zanimalo nas je i kakva će biti Inina buduća politika prema obvezama ovog Zakona kad je riječ o primješavanju biogoriva, te primjeni drugih alternativnih goriva u cilju smanjivanja ugljičnog otiska. INA tu izdvaja projekt izgradnje biorafinerije i razvoj vrijednosnog lanca vodika u prometu u partnerstvu s Gradom Zagrebom.
Hrvatska sve više apostrofira proizvodnja vodika iz OIE, a Ine je ranije iskazala interes za proizvodnju vodika iz prirodnog plina.
"Ekonomiju vodika INA namjerava izgraditi razvojem projekta proizvodnje zelenog vodika elektrolizom vode električne energije iz obnovljivih izvora, a koju namjerava koristiti dijelom i iz vlastitih izvora proizvodnje. Također, uz proizvodnju zelenog vodika planira se i izgradnja potrebne infrastrukture za skladištenje i distribuciju vodika u sektoru prometa do 2030. godine. Postojeća proizvodnja vodika u Rafineriji nafte Rijeka također može biti značajan izvor vodika u tranzicijskom periodu, a dugoročno može biti izvor niskougljičnog vodika (tzv. plavog) uz primjenu tehnologije CCS (Carbon Capture and Storage) koja se bazira na hvatanju i skladištenju CO2", kažu u INA-i, koja već godinama kod Ivanić Grada uspješno provodi jedan od najvećih EOR projekata na kontinentu.
