Ekonomist Ljubo Jurčić, čovjek koji je 2003. privatizirao Inu, koji je na inzistiranje MOL-a prije nekoliko godina bio glavni revizor u Ini, gostovao je u Novom danu na N1 i govorio o odnosima države i MOL-a u INA-i. “Ni u kom pogledu, pa ni ekonomskom, Ina nije više strateška kompanija. To je sentimentalni osjećaj, ali ona to nije… Podravka se prodaje na 500 tisuća mjesta u svijetu, a Ina jedva na 50 u ovoj regiji”, kazao je Jurčić, čiji nećak je savjetnik predsjednika Uprave Zoltana Aldotta. Na potpitanje nije li nam važna za energetsku neovisnost, odgovara: “Imate zemalja koje nemaju proizvodnju nafte i to se rješava drugačije”. Upitan je i o pozadini prijepora oko prijevoza nafte iz Siska u Rijeku, zbog čega je došlo do sukoba radnika i MOL-a. Po njemu to sve spada u normalno poslovno ponašanje – MOL traži optimalno poslovanje, a radnici i sindikati upozoravaju na smanjenje obujma rafinerija, smanjenje broja radnika. Po njemu Sisak nije samo problem MOL-a, već i države i to je ujedno i priča o drugim kompanijama koje su propale u Sisku. Kada je riječ o obvezama MOL-a prema INA-i i njihovom ispunjavanju, Ljubo Jurčić navodi da je osobno radio na ugovoru o kupnji INA-e “zaustavio njenu privatizaciju prije donošenja plana dugoročnog razvoja i obnove”. Najveća je opasnost postojala za Slavonski Brod. Tražilo se žurno renoviranje rafinerija, alii bili su i drugačiji uvjeti prije 15 godina. “Prvi je problem bio što su rafinerijske marže bile male, a drugo je što hrvatska strana nije inzistirala na modernizaciji kada je imala snagu u upravi INA-e i za to razdoblje, kada je hrvatska strana bila u većini, se nepravedno optužuje MOL”, kazao je Jurčić. Komentirao je i prijedlog Davora Šterna da je miran razlaz s MOL-om dobrodošao. “Pa to može biti rješenje, ali ne vidim kapacitete s naše strane”, smatra on. Molova politika je do sada bila da objedini naftu od Baltika do Jadrana, odnosno od Poljske do Hrvatske, i onda stvori kooperaciju s nekom od velikih naftnih kompanija, kod kojih ipak nema interesa.