Njemačka doslovce "krvari novac" u ovoj energetskoj krizi, piše Reuters, koji je izračunao koliko je ta zemlja do sada uložila u to da opskrba energijom ostane očuvana, a gospodarstvo održano. Riječ je, piše Reuters o gotovo pola trilijuna dolara, i ta suma raste, otkako ju je rat u Ukrajini gurnuo u energetsku krizu prije devet mjeseci. Izračun je zbrirna suma spašavanja i shema koje je vlada u Berlinu pokrenula kako bi poduprla energetski sustav zemlje otkako su cijene skočile i otkako je izgubila pristup plinu od glavnog dobavljača Rusije, prema izračunima Reutersa, koji zaključuje da to možda i nije dovoljno. "Cijela nacionalna ekonomija suočava se s velikim gubitkom bogatstva. Koliko će ova kriza biti teška i koliko će trajati uvelike ovisi o tome kako će se energetska kriza razvijati", rekao je Michael Groemling s Njemačkog ekonomskog instituta (IW).
Izdvojeni novac iznosi do 440 milijardi eura (ili 465 milijardi dolara), prema izračunima koji daju prvi zajednički zbroj svih njemačkih nastojanja usmjerenih na izbjegavanje nestanka struje i osiguranje novih izvora energije. To je otprilike 1,5 milijardi eura dnevno otkako je Rusija napala Ukrajinu 24. veljače, ili oko 12% nacionalne ekonomske proizvodnje. Ako se podijeli na sve stanovnike Njemačke, to je oko 5.400 EUR po osobi.
Pandemijska potrošnja i zatim ratno stanje
Tih 440 milijardi eura namijenjenih za borbu protiv energetske krize već je blizu otprilike 480 milijardi eura koliko je, kako navodi IW, Njemačka potrošila od 2020. kako bi zaštitila svoje gospodarstvo od utjecaja pandemije. Novac uključuje četiri paketa pomoći vrijedna 295 milijardi eura, uključujući 51,5 milijardi eura za spašavanje energetske tvrtke Uniper i paket od 14 milijardi za Sefe, ranije poznat kao Gazprom Germania, do 100 milijardi u likvidnosti za energetske tvrtke kako bi osigurali ono što prodaju od neplaćanja i oko 10 milijardi na infrastrukturu za uvoz LNG-a.
Zbroj također uključuje prethodno neprijavljene obveze od 52,2 milijarde eura državnog zajmodavca KfW-a za pomoć komunalcima i trgovcima da popune plinska skladišta, kupe ugljen, zamijene izvore nabave plina i pokriju neke zahtjeve za maržom, prema podacima KfW-a koje je pregledao Reuters. Unatoč tim naporima, malo je izvjesno kako zemlja može zamijeniti Rusiju. Njemačka je prošle godine uvezla oko 58 milijardi m3 plina iz te zemlje, prema podacima Eurostata i njemačkog industrijskog udruženja BDEW, što predstavlja oko 17% ukupne potrošnje energije.
Zaostajanje s obnovljivcima
Njemačka želi da obnovljivi izvori energije čine najmanje 80% proizvodnje električne energije do 2030., što je povećanje u odnosu na 42% u 2021. Međutim, s obzirom na aktualno povećanje instaliranih kapaciteta, to ostaje dalek cilj. Njemačka je instalirala samo 5,6 GW sunčanih elektrana i 1,7 GW kopnenih vjetroelektrana u 2021., posljednjoj godini u kojoj je zabilježen rekord. Kako bi se postigao cilj od 80%, nove vjetroelektrane na kopnu trebaju se povećati oko šest puta na 10 GW godišnje, prema listopadskom izvješću savezne vlade i njemačkih država. Sunčani kapaciteti moraju se učetverostručiti svake godine na 22 GW, navodi se.
Susi Dennison, viša suradnica za politiku pri think-tanku Europsko vijeće za vanjske odnose (ECFR) rekla je da je Njemačka, iako je obavila "dobar posao" zamjenjujući količine plina strujom sa spot tržišta, izgubila svoj ugled kao predvodnik čiste energije. "Za mene ono što stvarno nedostaje u njemačkoj strategiji je slična pozornost na brzo povećanje obnovljivih izvora energije, da je sada vrijeme za ulaganje u infrastrukturu za vodik i energije vjetra, kako bi se zamijenio plin."
U ožujku je ministar gospodarstva Robert Habeck postavio cilj zamjene ruske energije do sredine 2024., iako mnogi ekonomisti i igrači iz elektroprivrede smatraju da je to preambiciozno. Primjerice, Marcel Fratzscher, predsjednik Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja, i Markus Krebber, prvi čovjek RWE-a, računaju da će se to dogoditi tek 2025., i to samo ako se nađu alternativni izvori ili ubrza razvoj obnovljivaca.
Fale LNG kapaciteti
Uz to, tu su problemi oko osiguranja dovoljnih količina plina, što će se osobito pokazati problematičnim za 2023/2024., posebno ako posve prestane isporuka iz Rusije. Poteškoća je što Njemačka nema vlastitu infrastrukturu za LNG jer se dugo oslanjala na ruski plin, pa tek sada počinje graditi svoje kapacitete za uvoz LNG-a. Za sada se planira oslanjati na šest plutajućih uvoznih terminala (FSRU) kako bi pomogla u diversifikaciji opskrbe plinom, od kojih bi prvi trebao stići u četvrtak. Tri bi trebala biti puštena u rad ove zime, dok bi ostali trebali biti postavljeni krajem 2023., čime bi ukupni kapacitet bio najmanje 29,5 mlrd. m3 plina godišnje.
RWE, Uniper i manji partner EnBW obećali su osigurati količine kako bi bili sigurni da će terminali raditi punim kapacitetom do kraja ožujka 2024. Unatoč tome, ostaje nejasno odakle će dolaziti taj plin. Njemačka je sklopila samo dva čvrsta ugovora o LNG-u od potpunog prekida opskrbe ruskim plinom u ljeto, skromne kratkoročne ugovore za sljedeće dvije zimske sezone, prema podacima ECFR-a. Prvi je ugovor od 1 milijarde m3 godišnje između australskog Woodsidea i Unipera, koji je od tada postao predmetom najvećeg njemačkog korporativnog spašavanja ikada.
Drugi je sklopljen između Abu Dhabi National Oil Company i RWE-a i pokriva isporuku 137.000 m3 u prosincu i nepoznate količine u 2023. Energetske kompanije su rekle da će biti u stanju osigurati količine. Premijer Scholz i ministar gospodarstva Habeck putovali su do sad u Kanadu, Norvešku i Katar, tako da je jasno da Njemačka daje sve od sebe, zaključuje Reuters, izražavajući strahove da to neće biti dovoljno za sigurnost opskrbe.
