Švicarski Petroplus, najveći nezavisni europski lanac rafinerija, najavio je da planira proglasiti stečaj, nakon čega su dionice tvrtke potonule 84%. Tvrtka je prošli tjedan najavila mogućnost prodaje rafinerija u Francuskoj, Belgiji i Švicarskoj, dok će one u Velikoj Britaniji i Njemačkoj nastaviti s radom, izvještava Bloomberg. Takav razvoj situacije označava nastavak pada europske naftno-prerađivačke industrije, nakon što su BP i Shell smanjili kapacitet prerade pošto su pale rafinerijske marže, a potražnja za gorivom prestala je rasti. Petroplus je imao milijardu dolara u kreditnim linijama zamrznutim prošli mjesec, što je prekinulo opskrbu rafinerija naftom. Vodstvo je pokušalo naći zajednički jezik s kreditorima koji su zahtijevali isplatu revolving kredita od 1,1 milijardu dolara, no u tome nije uspjelo, a vrijednost dionice u proteklih godinu dana smanjila se 98%. Tržišna vrijednost Petroplusa sada iznosi tek 25 milijuna dolara. Embargo koji je Europska unija uvela na uvoz iranske nafte mogao bi ubrzati zatvaranja rafinerija u Europi, rekao je čelnik talijanskog rafinerijskog lobija. “Azijske zemlje koje ne primjenjuju ovaj embargo mogle bi kupovati iransku naftu po sniženim cijenama i rafinirane proizvode jeftino prodavati nama,” rekao je jučer u intervjuu u Rimu Piero De Simone, glavni direktor Unione Petrolifera. “U Italiji je već pet rafinerija suočeno s rizikom zatvaranja, a na razini Europe govorimo o 70 mogućih zatvaranja.” Europska je unija ovog tjedna donijela odluku da uvede embargo na uvoz nafte iz Irana počevši od srpnja, kao dio mjera kojima se cilja na financiranje iranskog nuklearnog programa. Odluka je donesena u vrijeme kada se rafinerije bore s prevelikim kapacitetima i padajućom potražnjom za gorivom. Premda će rafinerije uvoz nafte iz Irana zamijeniti uvozom iz Saudijske Arabije i ruskom naftom iz Urala, De Simone kaže da je zabrinut da bi azijske rafinerije mogle iskoristiti jeftinu iransku naftu kako bi srušile cijene konkurenciji. “Iran će morati nekome prodati svoju naftu i siguran sam da će naći kupca”, rekao je. “Zadnja stvar koju trebamo je još nepoštene konkurencije. Ili ćemo učiniti nešto po tom pitanju na razini Europe, ili riskiramo da mnoge europske rafinerije dožive strmovit pad sličan Petroplusovom.”. Prema izvještaju Međunarodne energetske agencije od 18. siječnja, rafinerijske marže od prerade sirove nafte tipa Brent u benzin, dizel i druga goriva u sjeverozapadnoj Europi pale su s profita od 51 centi po barelu nafte u studenom na gubitak od 26 centi po barelu nafte u prosincu. De Simone je rekao da će manje i starije rafinerije, specijalizirane za vrstu teške nafte kojom opskrbljuje Iran, biti najteže pogođene. Prema Bloombergovim podacima, Europa, uključivo s Rusijom, ima 175 rafinerija nafte. “Najvjerojatnije ćemo s vremenom vidjeti da preostaju samo velike rafinerije; posebice će preživjeti one koje imaju kapacitete za proizvodnju dizela čija je potražnja u porastu,” rekao je. Uslijed viška kapaciteta u industriji prognoza za industriju rafinerije nafte čini se “sumorna” za idućih nekoliko desetljeća, rekao je glavni ekonomist za BP Christof Ruehl 18. siječnja. Ni situacija u bankarskom sektoru baš nije najsjajnija za ovu industriju, posebno za kompanije u downstreamu koje su osobito ranjive na krizu u sektoru s obzirom na smanjen gospodarski rast koji umanjuje potrebu za gorivom i smanjuje profitne marže. Kriza u sektoru poklopila se s Ininim zahtjevom za produženje otplate milijardu dolara vrijednog kredita kod većeg broja banaka, na čemu se trenutno radi. Istodobno, kompanija je dužna nastaviti investicije u modernizaciju obiju rafinerija. U RN Rijeka dovršena je prva faza modernizacije, dok se u Sisku stalo na pola puta prve faze. Ina je najavila ulaganja od 20 milijardi kuna do 2015.