Hrvatska elektroprivreda jedina je elektroprivreda u Europi koje je ostala organizacijski netaknuta. Postrošnja električne energije je stabilnih 18 TWh proteklih 15 godina, a očekivalo se da će porasti na 26 TWh, istaknuo je na današnjem 31. Forumu Hrvatskog energetskog društva predsjednik Ivica Toljan.
Govoreći o situaciji na tržištu rekao je da vlada veliko nezadovoljstvo s radom ODS-a i HOPS-a kad je riječ o energetskoj tranziciji te se zapitao je li došlo vrijeme da se HEP odvoji na dvije tvrtke, odnosno da se elektroenergetske mreže izdvoje u zasebnu tvrtku pod paskom HERA-e. Istaknuo je nekoliko zemalja koje su s više ili manje negativnih posljedica „razdrmale“ svoje nacionalne elektroprivrede, kao što su Mađarska, Francuska, Njemačka, Španjolska.
„Napravili smo sve što su od nas tražili, zato i nije bilo pitanja o privatizaciji i to je dobro i odlučeno je da nećemo privatizirati HEP. Mi sami trebamo raditi promjene, ne čekati da nam situaciju dirigira EU, jer ćemo sami najbolje napraviti za svoje interese“, rekao je Toljan.
CROPEX i trgovanje fjučersima
Govoreći o radu CROPEX-a istaknuo je da je burza jučer uspostavila i trgovinu fjučersima, a otpilike 30 do 40% odluka sada već u njezinom radu donosi umjetna inteligencija zahvaljujući opsežnim kalkulacijama. Prošlogodišnja vrijednost trgovanja burze bila je nevjerojatnih 2,29 milijarde eura. Zaključio je da se Hrvatska i Europa i dalje nalaze u energetskoj krizi, rizičnoj situaciji, te da je potrebno da redefiniramo vlastite interese i radimo na omasovljavanju postavljanja sunčanih kolektora, kojima bi se moglo uštediti snage ekvivalntne radu 250 MW elektrane, te da je potrebna izgradnja nove reverzibilne elektrane.
Na Forumu su se mogla čuti razmišljanja da je energetska samodostatnost apsolutni prioritet, a nju je moguće postići primjenom obnovljivih izvora energije. Da bi zemlja postigla svoje niskougljične ciljeve u skladu s revidiranim ciljevima Nacionalnog energetskog i klimatskog plana trebala bi instalirati čak 11 GW sunčanih i vjetroelektrana. Do 2035. trebala bi instalirati 10 TWh VE i 10 TWh FN elektrana. Miro Skalicki iz INA-e ponudio je niz pitanja za razmišljanje: računa se da će se do 2050. potražnja za energijom globalno udvostručiti, dok bi na Zemlji trebalo živjeti oko milijardu ljudi više nego što je sada. Pritom tri milijarde stanovnika ni približno ne troši energije kao bogatije zemlje.
Transport će, smatra Skalicki i dalje ovisiti o fosilnim gorivima, a masovna elektromobilnost nije dobar put i donosi ogromnu štetu autoindustriji, navodi on. Istaknuo je da su prije odluke o masovnom prelaksu na elektromobilnost automobilske tvrtke snažno radile ne energetskoj učinkovitosti postojećih motora, a za desetak godina potrošnja fosilnih goriva uslijed tih inovacija prepolovila bi se, ali su sada odustale od tog vida razvoja, što je veliki problem.
Jako skupa energetska diversifikacija od Rusije
Agresija na Ukrajinu je ubrzala procese energetske tranzicije, ali ona košta i traži vrijeme, a kontinent je već financijski vrlo iscrpljen, s neizvjesnim razvojem situacije oko cijene energije. Mihael Mudrić je naveo da je Europa u periodu 2022.-2023. potrošila između 750 i tisuću milijardi eura više na uvoz skupih energenata. Skalicki očekuje da će cijene nafte ostati na ovim razinama, ali se pita što će biti s cijenom plina ove zime, pošto Indija i Kina povećavaju potrošnju. Skalicki drži da će se povišene cijene plina održati.
INA je na Sjevernom Jadranu u rad pustila dvije nove bušotine, od sedam istražnih bušotina, a za tri do četiri godine moguće je očekivati i veću samodostatnost u plinu nego što je imamo danas. Modernizacija Rafinerije nafte Rijeka trebala bi trajati još godinu dana. INA je izgradila dvije sunčane elektrane, mjeri vjetropotencijal na Sjevernom Jadranu a baš kao i Janaf, javila se za istraživanje geotermalnog potencijala.
Prof. Mudrić s Pravnog fakulteta govorio je o potencijalno velikom problemu za Europu, koja grabi velikim koracima u svojim beskompromisnim zelenim politikama, a to je manjak kritičnih rijetkih metala. Velika većina tih minerala smještena je u manjem broju zemalja, poglavito u Kini, a Mudrić upozorava da EU nema kvalitetnu vanjsku politika za vođenje takve vrlo rizične tržišne utakmice. EU sa samo 7% doprinosi globalnim emisijama ugljičnog dioksida i ulaže ogroman novac, a riskira se da uz velike muke i potencijalno velike gospodarske posljedice ne postigne ni približno zamjetan uspjeh kad je riječ o klimatskim promjenama.
