Privatni kapital, osobito investicije privatnog kapitala (private equity) koje je teško pratiti, preoblikovao je najveće američko nacionalno tržište električne energije PJM u prošlom desetljeću, međutim, okolnosti poslovanja su sve izazovnije. PJM isporučuje električnu energiju u svim ili u dijelovima 13 država i District of Columbia, uključujući Ohio, Pennsylvaniju, Zapadnu Virginiju, New Jersey, Maryland i većinu Virginije. Međutim, poslovanje investitora privatnog kapitala postalo je sve rizičnije, jer se okolnosti na tržištu mijenjaju. Do 2017. bilo je pet reguliranih javnih tvrtki koje su bile vlasnice kapaciteta: American Electric Power, Dominion Energy, Exelon, FirstEnergy i NRG Energy.
Od 2011. Izgrađeno je 35.515 MW kapaciteta kombiniranog ciklusa na prirodni plin u regiji u 13 regionalnih sustava. Od toga je 28.815 MW ili 80% financirao privatni kapital.
Danas su tri najveća proizvođača privatne tvrtke – ArcLight s 13.230 MW kapaciteta, LS Power (10.803 MW) i Talen (10.370 MW), a osim njih postoji mnoštvo PE tvrtki koje posjeduju od 1.000 do 5.000 MW kapaciteta. Kumulativno, privatni kapital sada posjeduje otprilike 60% kapaciteta za proizvodnju fosilnih goriva u PJM-u
Tržišni rizici u porastu
Ova izgradnja bila je isplativa za developere, ali novi tržišni rizici mijenjaju financijske izglede, pokazuje novo izvješće Instituta za energetsku ekonomiju i financijsku analizu (IEEFA) pod nazivom Private Equity in PJM: Rastući financijski rizici.
Ovo izvješće prvo je u nizu od tri koja će ispitati rastuće rizično okruženje u PJM-u, a pomno promatra kako se financijski rizici s kojima se sada suočavaju PE i druge privatne tvrtke značajno povećavaju – rizici koji su u oštroj suprotnosti s prethodnim snažnim, stabilnim rastom 2010-ih. Taj desetljeće dug rast bio je poduprt relativno visokim i relativno stabilnim dražbenim cijenama kapaciteta; te su cijene pale, istiskujući postojeće i nove developere.
“U posljednjih nekoliko godina došlo je do goleme promjene u rizičnom okruženju za PE i plinske kapacitete u vlasništvu privatnog kapitala u PJM-u. U 2010-ima je došlo do masovne izgradnje novih kapaciteta s relativno niskim rizikom,” rekao je Dennis Wamsted, energetski analitičar IEEFA-e i autor izvješća. “Situacija je danas obrnuta. Izgradnja je završila, a rizici se brzo gomilaju.” U iduće tri godine ne očekuje se izgradnja niti jedne termoelektrane na plin, ističe se u izvještaju.
Prvo, visoke cijene kapaciteta koje su dominirale 2010-ih su nestale, s prosječnim cijenama zadnje tri aukcije na razini cijele regije manje od 40 USD/MW po danu, znatno ispod prosjeka od 115 USD/MW po danu u prethodnih osam godina. To predstavlja veliki rizik za postojeće vlasnike postrojenja i nove projekte, prisiljavajući operativne projekte da se snađu s manje, dok od odjela za razvoj zahtijeva da uvjere zajmodavce da su njihovi planovi još uvijek vrijedni rizika.
Kazne od strašne zimske oluje u prosincu, kada elektrane nisu bile raspoložive pa su kažnjene s gotovo dvije milijarde USD prošle godine, pogoršale su ovaj razvoj događaja, gurnuvši neka postojeća postrojenja u stečaj, dok su druge prisilile da traže infuzije kapitala od svojih PE sponzora. Bankari koji razmatraju projekt sada dobro znaju da će nerad elektrana biti skup, što bi ih potencijalno moglo potaknuti da povećaju svoje troškove financiranja za nove projekte na plin.
Rizične tržišne reforme
Naposljetku, i druge tržišne reforme izgledaju vjerojatne (smanjivanje plaćanja kapaciteta za fosilne izvore i povećavanje za OIE), što znači da bi mnogi novi projekti obnovljive energije i baterijskih pohrana konačno trebali ući u komercijalni rad u PJM-u. To će dodati još veći rizik za postojeća i predložena plinska postrojenja, prisiljavajući ih da se nose s nižim prihodima, osobito zimi s nižim razinama akreditacije kapaciteta i višim vrijednostima vjetra u sustavu, te vjerojatnošću da će gradnja novih projekata obnovljivih izvora ograničiti cijene energije.
Postrojenja na fosilna goriva u vlasništvu PE tvrtki i drugog privatnog kapitala sada su zaslužne za više od 50% godišnjeg ispuštanja ugljičnog dioksida. Međutim, nedostatak transparentnosti u sektoru štiti ga od vrsta javnog pritiska koji su pomogli uvjeriti javna elektroprivredna poduzeća da krenu, makar i kolebljivo, prema naporima za dekarbonizaciju.
To je nova, puno rizičnija budućnost za PE i privatni kapital u PJM-u. Poseban problem čeka lokalne zajednice, o čemu će IEEFA pisati u budućnosti.
Naime, private equity tvrtke prebacuju rizike na zajednice. Kada njihova postrojenja više nisu ekonomična, PE proizvođači mogu jednostavno odlučiti zatvoriti ih, ostavljajući lokalne zajednice suočene sa značajnim ekonomskim poremećajima zbog gubitka radnih mjesta i poreza. Upravo se ovaj scenarij odigrao u proljeće u elektrani Homer City u Pennsylvaniji, ali ta zajednica vjerojatno neće biti posljednja osim ako lokalni čelnici sada ne počnu planirati nadolazeću tranziciju, zaključuje izvještaj.
