“U arbitražnim procedurama, kada se vještak oslanja na tuđe informacije, njegova je obveza neovisno provjeriti informacije jer nije fer da pružatelj informacija nije pozvan da svjedoči i da druga strana nema priliku osporiti točnost informacija”, kaže Arbitražni sud te dodaje da vještakov dokaz nije bio uvjerljiv. Tribunal je presudio da je MOL poduzeo najveće napore da razvije Inine rafinerijske i marketinške, maloprodajne i istraživačke poslove. Jasminko Umićević pojavljuje se u još jednoj ulozi.
Ministarstvo gospodarstva s Ivanom Vrdoljakom na čelu naručilo je, za potrebe službenih postupaka Hrvatske protiv mađarskog MOL-a, studiju o poslovanju Ine i platilo je deset i pol milijuna kuna, objavili su mediji 2014. Provođenje analize poslovanja Ine Vlada je dodijelila tvrtkama grupacije A. T. Kearney i Oil and Gas Consulting Internationalu (OGC). Naime studija je pokazala da je nakon preuzimanja Ine MOL hrvatsku stranu nepridržavanjem dogovora oštetio za 6,2 milijarde dolara.
Prema Večernjakovim informacijama, na Arbitražnom sudu ta se studija, za koju je plaćeno 10,5 milijuna kuna – nije ni koristila. Ukupni troškovi arbitraže Hrvatsku će koštati oko 215 mil. kn, a hrvatska Vlada odbija objaviti presudu suda. Općento, stručnjaci koji su željeli ostati anonimni rekli su da je Hrvatska u spor ušla nepripremljena, misleći da je sticanje koristi koruptivnim radnjama, što je Ustavni sud odbacio, dovoljno, ne razmatrajući dovoljno druge elemente koji bi ukazali na MOL-ovo štetno upravljanje kompanijom.
