Nacrtom prijedloga Zakona prvenstveno se uređuje izdavanje koncesije na pomorskom dobru na 99 godina za realizaciju terminala i koncesijska naknada za pomorsko dobro koja se isplaćuje u korist jedinica lokalne (regionalne) samouprave i državnog proračuna. Površina pomorskog dobra –
lučkog područja, koje se daje u koncesiju ukupno iznosi 172.820 m2, od
čega je 11.298 m2 kopneni prostor, a 161.522 m2 morski akvatorij. Koncesijska naknada predlaže se kao stalna u iznosu dvije kune po metru četvornom dodijeljenog pomorskog dobra i promjenjivi dio u iznosu od 0,02/MWh plina isporučenog u sustav. Dakle, od koncesije na pomorskom dobru lokalna zajednica godišnje bi mogla uprihodovati 323.044 kune, uvećano za promjenjivi dio, ovisno o isporučenim količinama plina, što bi ukupno moglo biti tek pola milijuna kuna u slučaju maksimalnog rada terminala. Ugovor o koncesiji trebao bi biti potpisan u roku tri mjeseca od stupanja na snagu zakona.
LNG Hrvatska bi prema nacrtu projekt trebala realizirati u dvije faze: plutajući i kopneni, a stoji i da "investitor plutajući terminal ne smije otuđiti u desetgodišnjem razdoblju od puštanja u pogon (?!). Nacrtom prijedloga Zakona određeno je da brod (FSRU) mora ploviti pod hrvatskom zastavom, kao i obvezna osiguranja i oslobođenje od plaćanja poreza na dohodak osoba ukrcanih na pomorske objekte, a kako bi se potaknulo odnosno osiguralo zapošljavanje hrvatskih pomoraca jer su naši pomorci u međunarodnim vodama oslobođeni navedenih poreza. Nacrtom se uređuje naknada za sigurnost opskrbe sukladno Uredbi (EU) 2017/1938 kojom se određuju obveze država članica da implementiraju između ostalih i preventivne mjere za sigurnost opskrbe. Naknada se određuje godišnje, na prijedlog Plinacra na temelju manjeg zakupa terminala u odnosu na planirani i to do 15. prosinca za iduću godinu. Dakle, moguće je da će naknada (koja će biti dio transportne tarife) utjecati na krajnju cijenu plina za kupce.
